Objava jednog Hercegovca- O koroni i mentalitetu naših ljudi

Prenosimo vam teks našeg čitaoca iz Nevesinja koji je želio da podijeli sa nama svoje razmišljanje vezano za novonastalu situaciju i epidemiju virusa COVID- 19, ali i da apeluje na sugrađane kako bi se odgovornije ponašali i stepen širenja zaraze sveli na najmanju moguću mjeru.

Piše: Đorđije Ivanišević

„Prvi put u životu imam potrebu da se autujem na društvenim mrežama, pa ko želi neka čestita. Znači, veliki broj studenata prethodnih dana se vratio kućama iz Novog Sada i Beograda u Nevesinje. To naravno nije problem jer za većinu ljudi nije bilo drugog rješenja. Problem je ekstremno veliki nivo zezanja sa trenutnom situacijom.

Ljude jednostavno boli briga za virus, iako će (a vjerovatno već jesu) i Novi Sad i Beograd u narednim danima postati žarišta epidemije. Zašto žarišta kad ima samo 65 slučajeva u cijeloj Srbiji? Pa zato što je odnos testirani/zaraženi trenutno 65/335 = 19%, a na primjer Slovenija koja dijeli granicu sa Italijom (#$% $=) ima odnos 273/3058 = 8%. E pa sad pogađajte koliki je stvaran broj ovog momenta. Kada se doda na to veća fluktuacija ljudi, činjenica da su studentski gradovi i da je svako od njih provodio vrijeme na fakultetu prethodne sedmice, to znači da je svaki student potencijalno bure baruta, pogotovo zato što je moguće da ne osjeća nikakve simptome.

Školski primjer je Španija. Situacija je bila relativno kontrolisana sve do momenta kad su vlasti poslale kućama studente iz velikih gradova. Par dana kasnije, virus se raširio po cijeloj državi i nastao je opšti haos. Broj slučajeva raste velikom brzinom. Juče je u Španiji umrlo 300 ljudi, danas 500 (što je više nego u Italiji) sutra će više, a prekosutra još više…

Postavljam vam pitanje, imate li mozga?! Možemo li jednom u životu da ne budemo studentska stoka i da jednostavno ostanemo u kućama? Po onome što sam ja vidio i čuo ljudi uglavnom imaju tri nerazumna izgovora za ovako ponašanje. Imam iskonsku potrebu da nastavim da pišem i da razotkrijem sva tri mita, pa ako barem nekoga osvijestim, meni će savjest biti mirnija.

Mit 1. Mediji i političari nas lažu i nepotrebno šire paniku

U redu, postoji bjelosvjetska zavjera i iluminati, masoni, Klintoni, trilateralna komisija, Jevreji i farmaceutska mafija plaćaju medije da nas lažu. Ajde onda da pogledamo jednostavnu matematiku i da stvari posmatramo kroz brojeve, barem tu nema laži i prevare .

Virusne epidemije su tipičan primjer eksponencijalnog porasta zato što broj novih slučajeva eksplicitno zavisi od broja postojećih.

Brojevi —–>

Ndanas = Njuce * E * p
Ndanas – broj novih slučajeva danas
Njuče – ukupan broj slučajeva juče
E – prosječan broj ljudi sa kojima zaražena osoba ostvari kontakt
p – vjerovatnoća prenosa infekcije na drugu osobu

Nukupno = Njuče + Ndanas = Njuče + Njuče*E*p = Njuce * (1 + E*p)

(E*p je koeficijent koji je uvijek veći od nule, a trenutni podaci na globalnom nivou pokazuju da iznosi oko 0.15.)

Kod nas je urađen premali broj testova, ali s obzirom na naš „ko-šiša-koronu“ mentalitet koeficijent je vjerovatno veći. To znači da će ukupan broj inficiranih danas biti veći za 15% od broja inficiranih juce. Sutra će biti za 15% više nego danas, prekosutra za 15% više nego sutra….

Priroda eksponencijalne funkcije – u početku ide jako sporo, i gotovo da i nema razlike, ali za samo par sedmica nastane shitshow (hint hint Španija)…

Primjer1 : Jedna inficirana osoba u prosjeku prouzrokuje četiri nova slučaja za 10 dana, 16 novih slučajeva za 20 dana, 66 za 30 dana, 267 za 40 dana…
Primjer2 : Italiji je billo potrebno 23 dana da od nultog pacijenta dođe do 10k slučajeva. U posljednjih šest dana se broj inficiranih povećao sa 10k na 30k…

S obzirom da još uvijek lijek nije pronađen, jedini način da se uspori eksponencijalni rast je da se smanje E i p. To je za sad JEDINI model koji sigurno radi i zato je Kina trenutno jedina država koja ima kontrolu epidemije. E su smanjili prisilnom izolacijom ljudi što znači da je socijalni život u Kini trenutno 0. Nula. Zero. Normalno, situaciju olakšava postojanje kolektivne svijesti kineskog življa ( npr. šira okolina Pekinga ima 27 miliona ljudi, a grad je skoro pa pust). Rigoroznim mjerama higijene smanjili su p (većina Kineza je ionako imala maske prije epidemije zbog zagađenja, tako da su taj dio lakše riješili). Zaključak, ne trebaju nam mediji – ako ne smanjimo E i p sahraniće nas matematika.

Mit 2. Što si slabić, bojiš se korone

Ako imaš 0 – 40 godina sa jakim imunitetom i nemaš zdravstvenih problema posljedice virusa se i ne osjećaju. Nije u tome poenta. Problem je što ako zakačiš virus u tom momentu postaješ biološko oružje i UGROŽAVAŠ živote drugih ljudi. Kakva je poenta ismijavanja virusa ako svojim postupkom ugrožavaš druge ljude, a ti si siguran?

Mit 3. Kakav je to virus smrtnosti je samo 2%

Broj smrtnih slučajeva ne određuje dominantno opasnost virusa, nego TRENUTNO STANJE ZDRAVSTVENOST SISTEMA. Prvih 10 dana u Italiji smrtnost je bila oko 1%, zato što nisu premašeni kapaciteti zdravstvenog sistem. Danas u Italiji ima 2.5k mrtvih od 31.5k prijavljenih slučajeva što znači da je smrtnost 8%. Totalni kolaps je nastao oko 12k prijavljenih slučajeva iako Italija ima jedan od najrazvijenih zdravstvenih sistema u Evropi. Do koliko hiljada ćemo mi izdržati? Na svu muku treba uzeti u obzir da imamo prilično lošu privredu, jednu od najstarijih nacija (41.3 godine u prosjeku, znači treći u Evropi) i ogroman broj ljekara koji radi na Zapadu.

Normalno, nema nikakvog razloga za paniku i manijakalno kupovanje toalet papira, jer će kriza proći za par mjeseci. Ali IMA potrebe za povećanom samokontrolom. U istoriji ove naše male napaćene države nikad nije bilo lakše bit patriota. Samo treba ležati u kući, igrat igrice, gledati filmove, nešto malo i pročitati, prošetati po dvorištu i to je to. Valjda nije toliko strašno. Hajde da pokažemo Špancima i Italijanima kako se voli svoja država.“