Kukuruzi, penzioneri i politika

Ovih dana u opštini Istočno Novo Sarajevo pričalo se o „neobičnoj“ izjavi načelnika Ljubiše Ćosića (SNSD) nakon sjednice lokalnog parlamenta. Načelnik je govorio o tome da ova lokalna zajednica iz godine u godinu postaje poželjnije mjesto za življenje, što se, kako je naveo, vidi i po porastu broja uličnih prodavača kuvanih kukuruza.

„Prošle godine su bila dva prodavča kuvanog kukuruza, a ove godine ih ima pet“, pohvalio se Ćosić novinarima. Izjava je dočekana na nož od strane Aktiva mladih opozicione partije SDS koji tvrde da je Ćosić pozvao penzionere da prodaju kukuruz da bi dodatno zaradili. Predložili su “da se Ćosić izvini penzionerima zbog sramne izjave”.

Nakon toga, načelnik je najavio tužbe „za objavljane neistine u pojedinim medijima“, istovremeno poslavši sredstvima javnog informisanja kompletnu spornu izjavu da bi “javnost bila upoznata sa jasnom namjerom konstruisanja negativnog priloga kroz izvlačenje dijelova rečenice iz konteksta”.

Da li je načelnik ovom izjavom htio poniziti penzionere ili je loše formulisana rečenica poslužila kao sredstvo za skupljanje političkih poena opozicije, prosudite sami.

Ipak je najbolje da o položaju penzionera govore oni sami.

Danas je počela isplata julskih penzija u Republici Srpskoj za 269.465 korisnika prava. Prosječna penzija iznosi 393,56 KM i čini 41,08 odsto prosječne plate u Republici Srpskoj. Ako uzmemo u obzir da je prosječna plata dovoljna tek za polovinu potrošačke korpe od nekih 1. 900 KM, onda smo u problemu.

Ali, zanemarimo ove statističke podatke koji ne predstavljaju uvijek egzaktno stanje na terenu. Pitali smo penzionere može li se preživjeti od penzije u Republici Srpskoj?

Razgovarali smo sa bračnim parom iz Rogatice. Oboje su u penziji i čitav svoj radni vijek proveli su na ovom prostoru, nadajući se da će im država obezbijediti život dostojan onih koji su je gradili i svoje znanje i sposobnosti ugradili u razvoj društva.

“Zajedno imamo preko 80 godina radnog staža, plus četiri godine učešća u odbrambeno-otadžbinskom ratu moga muža, borca prve kategorije. Sve skupa imamo 790 KM primanja. Naravno da nam nije dovoljno za život i primorani smo da dodatno zarađujemo obrađujući zemlju ili radeći slične poslove kako bi sebi obezbijedili život dostojan treće dobi”, kaže naša sagovornica.

Slavica iz Istočne Ilidže živi od porodične penzije koja iznosi 180 KM, i nema dovoljno radnog staža da bi ostvarila pravo na penziju. Dopunski posao je, ne samo stvar dodatne zarade, već prioritet.

U razgovoru sa penzionerima uglavnom ćete naići na slične odgovore. Nemar države prema penzionerima rezultat je sistema koji funkcioniše na ostvarivanju ličnog interesa umjesto opšteg i na način enormnog bogaćenja vlasti i pojedinaca bliskih vlasti. Međutim, treba imati u vidu da penzioni sistem u Republici Srpskoj postaje neodrživ, jer funkcioniše na principu generacijske solidarnosti. Odnos između broja zaposlenih i broja penzionera povećava se svakodnevno. Osim toga, boljka našeg, i društva u okruženju jeste starenje stanovništva izazvano padom nataliteta, ali i odlaskom mladih ljudi. Sve ovo su činjenice koje zahtijevaju dugogodišnje procese reforme društva, sistema i godine konkretne pronatalitetne politike kojom bi proces smanjenja broja stanovnika barem opao.

Kao društvo nedavno izašlo iz socijalizma, oslonjeni smo na državna primanja i činjenica je da veliki broj ljudi danas, u okovima surovog kapitalizma, očekuje državni posao i platu bez efektnog uticaja na poboljšanje ekonomije same države. Kada kritikujete državu i želite da odete iz nje jer vam ništa nije “dala” pitajte se: „Šta ste vi dali državi?“ Zvuči surovo, ali bilo koji odnos bez obaveza i odgovornosti donosi nesklad i pogoduje nakaradnom društvenom sistemu u kojem danas živimo.

Mentalitet našeg čovjeka takav je da se oslanja na socijalna davanja, dok je na Zapadu, kojem kao društvo razvoja težimo, sasvim normalno da radite više poslova.

Tačno je da su penzije izuzetno niske u odnosu na životni standard, i da političari ne rade dovoljno na poboljšanju uslova života građana treće životne dobi, ali tačno je i to da bi osim „zamlaćivanja“ penzionera izjavama o penziji i kukuruzu, i jedni i drugi trebali da sa priče i obećanja pređu na konkretna djela i zaista pokažu da vole svoj narod i državu.

A građani, ako vole svoju državu, da rade za nju u najboljem interesu, jer nije se vlast ova, pa ni prošla, koje polako uništavaju društvo, birala sama, mi smo glasali!

Autor: Sanja Vasković