Nevesinje ima resurse – vlast nema volju ni ideje

Opština Nevesinje će od Vlade Republike Srpske dobiti 21 900 maraka pomoći. Dio je to od 750 hiljada, koliko je prije nekoliko dana entetitetska vlast odlučila da raspodijeli nerazvijenim i izrazito nerazvijenim opštinama. Ni druge lokalne zajednice iz ovih kategorija nisu ništa “gore” prošle, pa taj iznos od opštine do opštine varira hiljadu, dvije hiljade maraka, manje ili više od pomenute cifre.

Piše: Miljan Kovač/Impuls

Ovaj uvod je kratak, ali precizan opis stanja u opštini kojoj vlast iz Banjaluke, kada i ako je se sjeti, pošalje samo mrvice. Nedovoljno da bi se asfaltirao i metar lokalnog puta. Nedostatak puteva, uz nedostatak posla, svakako je glavni uzročnik pustih nevesinjskih sela.

S najvećim krškim poljem u regiji ova opštine je ne tako davno slovila za žitnicu Hercegovine, mada je, Nevesinjsci to bolje znaju, krompir bio i ostao najperspektivnija poljoprivredna kultura ovog područja. Što je potvrđeno prije nekoliko godina kada je zvanično postao brend sa zaštićenim geogafskim porijeklom.

Ipak, većina Nevesinjaca danas platu zarađuje negdje drugo. Prema nezvaničnim podacima više od hiljadu ih svako jutro odlazi na posao u Mostar. U to se možete lako uvjeriti, ako ujutro stanete na kružnu raskrsnicu kod opštinske zgrade. U kolonama automobila ljudi putuju na radna mjesta u dolini Neretve. Početak tog puta od kružnog toka zove se Ulica “Put Srba s Neretve”. Kažu da bi priličnije bilo da se zove  “Put Nevesinjaca na posao”.

U Mostar na posao

Ko nije imao sreće da se zaposli u Mostaru, radi sezonske poslove po južnoj Dalmaciji, u susjednoj Hrvatskoj. Mnogi, kada je sezona, zarađuju dnevnice berući mandarine čak u Opuzenu.

Nevjerovatno, ali istinito – lokalna vlast u tome ne vidi nikakav problem. Izjava načelnika opštine Milenka Avdalovića: “Zarade svoju platu i donesu je ovdje u Nevesinje. Ovdje imaju svoje stanove, kuće. Djeca im idu u školu. Po meni je to skroz okej”, koju je dao tv Aljazeeri odavno je viralna.

Nešto noviji načelnikov biser da su ulice u Nevesinju prazne, jer “ljudi rade u realnom sektoru”, mnogima u ovom mjestu nije nimalo smiješan.

“Vidjeli biste koliko bi se ljudi vraćalo s posla da su samo stanovi u Mostaru jeftiniji”, prokomentarisao je jedan naš sagovrnik.

To je prema riječima Bojana Pejičića, odbornika u skupštini opštine Nevesinje, pored loše infrastrukture, jedan od ključnih problema ove opštine, na koji se građani najčešće žale.

Uz sve ove probleme pitanje nezaposlenosti je bar iz ugla lokalne vlasti “riješeno”.

Bojan Pejičić; Foto: Impuls

“Nakon što se otvorilo tržište Mostara i drugih okolnih mjesta poslije pandemije, taj problem je otišao u drugi plan. Čak i lokalna vlast često ponavlja: “Imamo Mostar, ne treba nam ništa više’”, kaže Pejičić. Upravo tu i započinje nemar lokalne vlasti koja valjda smatra da u Nevesinju i ne treba ništa raditi na otvaranju novih radnih mjesta, dok je posla u dolini Neretve.

I to najbolje govori o tome kakvu lokalna vlast ima “viziju” za budućnost opštine i njenog stanovništva na čijem su čelu.

Razlog što se još uvijek ne primjećuju prave razmjere ovakve katastrofalne politike, on vidi u jednoj pomalo bizarnoj činjenici – škole u Mostaru ne rade po planu i programu iz Republike Srpske.

„U suprotnom bi nastao pravi egzodus mladih bračnih parova iz Nevesinja”, ističe Pejičić.

Vlast, izgleda, nema namjeru ili nema znanje da pokreće stvari naprijed. Resursi su u poljoprivredi, stočarstvu, turizmu…

Danas je, kaže Pejičić, jedno jagnje skuplje od veš mašine. “Zar nije logično da razmišljamo – da li nam treba fabrika veš-mašina ili da iskoristimo nepregledne pašnjake i ovo sjajno podneblje za stočarstvo?”

Vlast bez vizije

Frustrirajuće je, kažu, to što u čitavoj istočnoj Hercegovini decenijama nije urađen nijedan novi magistralni put. Opština Nevesinje je još uvijek sa susjednim opštinama Kalinovik, Konjic, Berkovići povezana lošim makadamskim putevima. Čak kada se činilo da će petnaest kilometara makadamskog puta prema Berkovićima biti asfaltirano, jer je novac bio obezbijeđen, lokalna vlast je prokockala tu šansu, o čemu je Impuls već pisao.

Prije nekoliko godina završena je rekonstrukcija regionalnog puta prema Mostaru, dok je put prema Gacku još uvijek u katastrofalnom stanju. Nevesinje je prije desetak godina povezano kraćim putem s opštinom Bileća. Taj put je izgrađen u okviru projekta “Gornji horizonti” i zapravo nema status regionalnog puta, već mu je namjena da služi kao pristupni put hidroelektrani “Dabar” koja je u izgradnji.

U okviru ovog projekta građen je i novi vodovod s izvorišta Udbina, međutim, iako je još 2018. godine svečano otvoren uz prisustvo i političkog vrha RS i tom prilikom nazvan “istorijskim projektom”, u Nevesinju su i ovog ljeta zabilježene velike restrikcije pitke vode.

Foto: Impuls

Nevesinje nema ni pristojno uređen park, ni igraonicu za djecu, dok se istovremeno veći dio lokalnog budžeta koristi za plate zaposlenih.

„Opštinska administracija je pretrpana zaposlenima, a preduzeća na budžetu opštine takođe; oko 50 % budžeta odlazi na plate zaposlenih. To je posljedica načina pobjeđivanja na izborima, gdje se brojni ‘skupljači’ glasova moraju zaposliti tokom i nakon izbora“.

Kada je riječ o odnosu Vlade Republike Srpske prema Nevesinju, Pejičić kaže da je on na korektnom nivou, ali često vrlo ograničen: „Dobijamo samo ono što ostane negdje u Bosni. Iako je SNSD i lokalna i republička vlast, dešavaju se neke čudne stvari, vjerovatno povezane s brojem glasača u Hercegovini”.

Primjetno je, kaže, da Foča i Nevesinje imaju najlošije regionalne puteve u cijeloj RS.

“Moj utisak je da naši načelnici i ne smiju mnogo da traže od Vlade RS. A tu leži glavni problem – ako ne tražiš, nećeš ni dobiti. Narod je uglavnom prepušten pojedinačnom ‘snalaženju’, bez sistemskih rješenja“, zaključuje Pejičić.

Nije lako…

Kako se snalaziti bez potrebne infrastrukture, najbolje znaju stanovnici udaljenih nevesinjskih sela. Milivoje Kešelj je jedan od dva preostala stanovnika sela Studenci.

„Trenutno se bavim stočarstvom, držim nešto stoke. Nije lako, selo je udaljeno, obaveze su velike, troškovi visoki, a putevi loši. Od kuće do glavnog puta ima šest kilometara“, priča Milivoje.

Nekada su, kaže, Studenci imali i do 60 stanovnika. „Šest-osam porodica je stalno živjelo ovdje. Muškarci su išli na dnevnice u Hrvatsku i Crnu Goru, a od toga se porodica izdržavala. Danas, sve pusto, nigdje nikoga“, kaže on.

Na pitanje zašto su ljudi napustili selo, odgovara: „Nema posla, daleko od puta, nema državnih firmi. Najviše bi značio bolji put. Da je urađen put preko Trusine, to bi bilo sasvim drugo – spojilo bi se selo i sve bi bilo drugačije.“

Voda je, dodaje, još jedan problem. „Ima je ponegdje, ali teško je. Sve je daleko.“

Milivoje Kešelj; Foto: Impuls

Ipak, i u takvim uslovima Milivoja ne napušta optimizam. „Može se živjeti, ako hoćeš da radiš. Samo je teško. Ja sam sām, držim stoku, bude i neka premija. Živim tako. Nije lako, ali se može“.

Priroda iznad svega…

Najveći resurs Nevesinja je ipak priroda, kaže veliki entuzijasta Sava Mišković. On je predsjednik i osnivač planinarsko-ekološkog društva Zimomor iz Nevesinja.

„Za mene lično, najveća prednost je priroda koja nas okružuje. Planinska klima mi odgovara – nije previše vruće ljeti, a u posljednje vrijeme nema ni puno snijega zimi. Osim toga, nemamo velikih zagađivača, pa je priroda čista. To je ono što život ovdje čini posebnim“, kaže Mišković.

Iako mnogi odlaze iz Nevesinja, on je odlučio da ovdje ostane i gradi svoj život. „Nije lako zadržati ljude, to su svjetske tendencije, svi idu u veće gradove. Ali kroz aktivnosti našeg društva pokušavamo da motivišemo ljude da ostanu na svojoj zemlji, među svojim ljudima. Treba prihvatiti ono što ovdje jeste dobro i u tome pronaći motiv“, objašnjava Sava.

Sava Mišković; Foto: Impuls

Mišković naglašava da cijela zajednica treba više da se potrudi: „Uvijek može bolje. Ne smijemo se samo žaliti na mlade da neće i ne mogu, već se moramo zapitati – šta smo im mi pružili? Mi se trudimo da im damo nešto što će ih privući i pokazati da je moguće živjeti ovdje“.

Za njega lično, kaže, nema dileme: „Ja volim Nevesinje, ovdje sam rođen i meni je lijepo. Ali da bi i drugima bilo tako, svi zajedno moramo da radimo i da stvorimo bolje uslove za život“.

Moglo bi bolje…

Da uz prirodna bogatstva, ali i originalnu tradiciju Nevesinje ima šta da ponudi turistima, smatra i Drago Tamindžija. On je i ove godine svoje ručno izrađene suvenire izložio na Sajmu poljoprivrednih proizvoda koji se održava krajem avgusta. Njegovi radovi su prepoznatljivi i pažljivo oblikovani, ali tržišta gotovo da nema.

Drago Tamindžija; Foto: Impuls

„Bavim se izradom suvenira već petnaestak godina. To radim s ljubavlju i želio bih od toga da živim, ali u Nevesinju je to nemoguće. Nijedna suvenirnica ne može da opstane, jer nema turista. Domaći ljudi rijetko kupuju, svako se snađe kako zna. Naši proizvodi su fini, vrijedni, posebni, ali bez turista nema ni tržišta. To je šteta, jer Nevesinje ne može da pokaže sve što naši ljudi znaju da urade i proizvedu.

Ako bi se razvili turistički potencijali, ako bi agencije dovodile posjetioce, sve bi bilo drugačije. Tada bi se moglo proizvoditi i prodavati. Ovako – vrlo teško i gotovo nemoguće. Ipak ne odustajem. Moji suveniri ostaju kao svjedočanstvo ljubavi prema drvetu i tradiciji, ali i podsjetnik na potencijale koje Nevesinje ima.“

Nevesinjac Jovan Bratić je rijetko svestran umjetnik u maloj sredini, koju ne bi mijenjao ni za mnogo bolje uslove života. On je strip-autor, pjesnik, slikar, ali i muzičar. Njegovi istorijski stripovi o prošlosti ovog kraja zavrijedili su odgovarajuća priznanja.

Jovan Bratić; Foto: Facebook

„Od ranih dana života bio sam u svim sferama umjetnosti – crtanje, pisanje, muzika. Uvijek sam osjećao potrebu da nešto stvaram. Kasnije sam pisao poeziju – ona mi je bila način da izrazim kritike, pohvale, pa i devijacije našeg društva, ali i ljepotu naše civilizacije”. Moja rodna gruda mnogo mi znači i ništa na svijetu je ne može zamijeniti. Iako ima nedostataka i negativnosti, vjerujem da ovdje može biti bolje”, kaže Bratić.

Uz više radnih mjesta i investicija, poručuje, mladi bi i te kako imali razlog da ovdje ostanu. Nevesinje, saglasni su naši sagovornici, uz malo truda, može da bude mjesto stvaranja i života, a ne samo odlazaka.