21/02/2024

Nisu političari krivi, novinari su srozali profesiju

Piše: Sanja Vasković /foto- Safejournalists.net/

O slobodi odnosno neslobodi medija, ako ova složenica uopšte postoji,  piše se, priča i apeluje svakodnevno, a ne samo ovog 3. maja kada se i zvanično obilježava Svjetski dan slobode medija. Izvještaji udruženja koja se bave istraživanjima medijskih sloboda svaku godinu označavaju kao najtežu i najgoru kada je u pitanju sloboda medija. Pritisci na medije i novinare jači su nego ikada, mediji su odavno postali igračke u službi politike. Izgubili su svoju funkciju korektora vlasti i političara i postali njihovi portparoli. 

Međutim, uporno se sloboda medija traži u drugim i od drugih. Novinari traže od političara da ih uvažavaju, traže od građana da shvate značaj njihove profesije, a zapravo sami je najmanje cijene i srozali su je na najniže grane. Odavno bi se moglo reći da je novinarstvo dotaklo dno dna, a krivi su najviše novinari ili “novinari”. Svako je sebi, pogotovo u internet eri kada obični građani mogu lako obavljati ulogu medija, dozvolio da se bavi novinarstvom. Klasični mediji odavno su ugroženi i skupa su igračka koja živi od novca političkih stranaka ili medijskih magnata i primorani su raditi za njih. 

Umjesto očuvanja osnovnih načela profesije, prije svega etičkih, mediji su se okrenuli jedni protiv drugih, takmičeći se u zastupanju interesa političkih partija koje ih koriste kao aparat za manipulaciju mozgovima prosječnih građana i to za sitne pare, naše pare. Pa budno prate svaki njihov korak i potez, izmišljaju priče koje nemaju apsolutno nikakvog značaja za interes građana, a u kojim bi se političari samo slikali, dok stvarne događaje i analize društva vješto izbjegavaju. Bez ikakvog kritičkog preispitivanja izjava političara, pa tako i kada  npr. novinska agencija iz Republike Srpske objavi da je u Istočnom Sarajevu otvoren najveći parking u Republici Srpskoj?!  Zaista za tu izjavu nije kriv političar nego novinar koji je objavio, ili njegov urednik, želeći da postane miljenik političara, stranke ili koga već. I to je samo jedan od bezbolnijih primjera urušavanja kredibiliteta profesije.

Netrpeljivost među novinarima nikada nije bila veća. Mediji umjesto da sarađuju takmiče se ko će prvi objaviti vijest i više se dodvoriti vlasti. Perfidno serviraju informacije u korist političara, a oni koji zaista novinarstvo shvataju kao posao i obavezu da rade u korist građana i kreiranja boljeg društvenog ambijenta za sve nas ostaju po strani u borbi sa vjetrenjačama. Kvazinovinari dominiraju, srozavaju profesiju.

Dakle, položaj novinara je takav kakav jeste zato što su ga sami novinari ponizili i za sitne pare prodali obraz i čast u korist onih koji će doći i proći i iskoristiti naše znanje i sposobnosti za šaku vlasti, uzeti milione, a mi ćemo i dalje dane provoditi čekajući satima kada će se neko od nadležnih obratiti da uzmemo izjavu, da progutamo laži da bi mogli tim novcem da prehranimo porodicu. 

Kada neko od novinara doživi neku vrstu pritiska ili što je najgore nasilja nad njim ili njegovom porodicom, šta mediji rade, utrkuju se ko će prije imati ekskluzivnu vijest o “prebijanju” novinara, a da samo jedan dan svi mediji se usaglase da u znak protesta neće biti dnevnika, ili da niko od medija neće dođe na bilo koju konferenciju za medije, vidjeli bi kako bi i drugi shvatili da ovo društvo ne može da funkcioniše bez medija, i koliko je njihova uloga značajna. 

Ono što je dodatni pritisak jeste da su prihodi medijskih kuća opali u posljednja dva mjeseca, a veliki broj novinara već je ostalo bez posla i još mnogima prijete otkazi, dok je istovremeno zbog vanrednog stanja protok informacija otežan.

Zapamtite sve ovo poštovani novinari sljedeći put kada budete i na ovaj dan, dan slobode medija objavljivali političare na naslovnim stranama kako se diče “slobodom” medija.

Srećan vam 3. maj, Svjetski dan slobode medija!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *