O učenju, školi i obrazovanju

Mnogo ljudi ovog trenutka, pohađa razne obrazovne ustanove, školuje se ili studira. Većina njih nikada ne postave sebi pitanje: ” Šta i zašto uče?” Dolaze stihijski vođeni mišlju da je to jednostavno osmišljen set radnji koje su predodređene svakom pojedinom članu ljudskog društva i koje postoje u njegovom najboljem interesu.

U načelu to je tačno!

U praksi ima nekoliko pitanja o kojima s vremena na vrijeme razmišljam, i koja i sam pri obrazovanju sebi postavljam.

Prije svega, potrebno je uvidjeti šta je cilj obrazovanja.

Ovo je izuzetno značajno pitanje, i mnogi pozvaniji ljudi od mene su o ovome pisali. Mislim da u današnjem vremenu “brutalno” liberalnog kapitalizma, izuzetno je važno pisati i pričati o jednom ozbiljnom problemu koji ovaj “profitabilni haos” ima sa obrazovanjem.

Taj problem sastoji se u sljedećem, liberalnom kapitalizmu je preskup obrazovan čovjek, zvuči potpuno suludo, ali u nastavku ću nastojati da obrazložim zašto je to tako.

 Kapitalizam svaku pojavu na svijetu, tumači kroz jednu jedinu prizmu, a ona je cijena koštanja i cijena prodaje. Dakle, sve na svijetu se posmatra po principu, da li postoji tržište za robu, i ukoliko postoji, kolika je zarada na tom istom.

Ako kroz gore spomenutu prizmu provučemo mladog i obrazovanog čovjeka, koji nema samo potrebu da bude šraf u industriji, kojeg naprotiv zanimaju, između ostalog i umjetnost i sport, ali ne u strogo profesionalnom smislu proizvodnje kvazi-spotskih i kvazi-umjetničkih događaja, već u duhu antičkog ideala, čovjeka koji se bavi svijetom oko sebe u njegovom najširem smislu, dođemo upravo do zaključka koji sam spominjao ranije.

Tako obrazovan čovjek sa mnogo širom paletom svijesti i vizije svijeta oko sebe, niti ima potrebu niti želi da radi 15 sati dnevno. Zvuči kao da favorizujem nerad ali NE!

Istina je da svaki čovjek treba svoje obrazovanje da stavi  i u službu osiguranja egzistencije, ali da bi se obezbijedila egzistencija nije istina da čovjek mora da radi 15 sati dnevno, to je laž nametnuta od istih onih koji ubiru profit na tom petnaestosatnom tuđem radu. Mnogo je taj broj sati manji, ostatak sati većina ljudi radi da bi kupila gomilu nepotrebnih stvari koje im kao izvore za sreću propagiraju proizvođači tih i tolikih nepotrebnih stvari.

Tu nastaje problem između obrazovanja i liberalnog kapitalizma. Obrazovan čovjek shvata da mu za sreću nije potrebna ta gomila proizvoda, nego jedan dobar basket, ili npr. Garden od Pearl Jam-a koju upravo slušam. 

I zato nemoj da Vas zavaravaju gluposti koje “zli trgovci kratkotrajne sreće” pokušavaju prodati, o tome kako naše škole i univerziteti treba da se prilagode potrebama tržišta. To nisu škole nego fabrike za   proizvodnju poslušnih šarafa u sistemu proizvodnje, koji će raditi dan i noć kako bi kupili uređaje vrhunskih performansi da kratkotrajnim vanjskim slastima zamagle prazninu sopstvenih duša.

Ovo je prvi od nekoliko dijelova minijature gore navedenog naslova, u narednim nastavcima, planiram pisati o istinskom učenju, kako ona izgleda i kako bi trebalo da izgleda iz mog ugla.