PRVOSTEPENA PRESUDA U SLUČAJU „ZENICATRANS“: Kasumović presuđen na četiri godine zatvora i šest godina zabrane obavljanja funkcije

U vrijeme vladavine SDA Zenicom, samim tim i Zenicatransom, kupljeno je 10 autobusa vrijednosti 1,75 miliona maraka i prema ugovoru tadašnje Općine Zenica i Zenicatransa, Zenicatrans, kao preduzeće u vlasništvu Grada, je na kraju svake godine trebao donositi odluku o povećanju kapitala u korist Općine, potom i Grada Zenice. Kako to nisu radili, Kasumović je to uočio i inicirao da se na konto tog duga, izuzme zgrada Autobuske stanice i uknjiži kao  vlasništvo Grada Zenice. 

Piše: A.Gutić/Žurnal

„Fudo, Fudo, SDA lopovi“, odjekivalo je od jutarnjih sati ispred Kantonalnog suda u Zenici. Okupljeni su došli da iskažu podršku „Fudi“, gradonačelniku Zenice Fuadu Kasumoviću tokom čitanja presude po optužnici kojom su on i saradnici optuženi da su prenijeli vlasništvo nad Autobuskom stanicom iz firme Zenicatrans na Grad Zenicu, kako bi preduprijedili da  Porezna uprava FBiH njenom prodajom naplati svoja višemilionska potraživanja.

Fuada Kasumovića nije bilo u sudnici tokom čitanja prvostepene presude. Osuđen je na četiri godine zatvora te šestogodišnju zabranu obavljanja gradonačelničke funkcije, sve to kada i ako takva presuda bude potvrđena u drugostepenom postupku.

Bivši direktor Zenicatransa Besim Husaković osuđen je na pet godina zatvora, Vahdet Drino, kao bivši predsjednik Nadzornog odbora te Abdulah Kratina kao šef ZK Ureda Općinskog suda u Zenici na po dvije godine, a na po jednu godinu zatvora osuđeni su Amel Krivdić i Mesud Ormanović kao bivši članovi NO Zenicatransa.

Od optužbe su oslobođeni Almira Baručija Kapidžić, Zlatko Osmanović, Edin Mehić i Asmir Mašić.

Šta je Kasumović zajedno sa optuženima uradio?

U vrijeme vladavine SDA Zenicom, samim tim i Zenicatransom, kupljeno je 10 autobusa vrijednosti 1,75 miliona maraka i prema ugovoru tadašnje Općine Zenica i Zenicatransa, Zenicatrans, kao preduzeće u vlasništvu Grada, je na kraju svake godine trebao donositi odluku o povećanju kapitala u korist Općine, potom i Grada Zenice. Kako to nisu radili, Kasumović je to uočio i inicirao da se na konto tog duga, izuzme zgrada Autobuske stanice i uknjiži kao  vlasništvo Grada Zenice.

Iako je Gradsko vijeće u septembru 2019 godine zadužilo Gradsku upravu da rebalansom budžeta izdvoji milion maraka za Zenicatrans, to se nije dogodilo. Gradska uprava nije pripremila rebalans, dok budžetom za 2020. kojeg je inače Kasumović povukao sa dnevnog reda posljednje sjednice, nije predviđena ni marka za Zenicatrans.

„Da sam im uplatio, odmah bi im Poreska to uzela sa računa, neće novac otići u Sarajevo“, obrazlagao je Kasumović.

No, za razliku od dešavanja u i oko Zenicatransa pod patronatom SDA prethodne dvije decenije, ovoga puta je reagovalo Tužilaštvo ZDK. Hapsi Kasumovića i još 10 osoba koje su odlučivale o preuzimanju objekta Autobuske stanice. A nije da nisu imali povoda mnogo ranije. Evo podsjetnika.

„Kod Kantonalnog tužilaštva u Zenici urgirati na ubrzanom procesuiranju o izvršenim krivičnim djelima na štetu preduzeća i prodaji nekretnina u općini Brela, Republika Hrvatska, koji su ovlašteni predstavnici „Zenicatrans-prevoz putnika“ na osnovu sporazuma o dodjeli nepokretnosti dali „D.D. Tisaturist“ Busovača bez naknade.“

Više od dvadeset godina prošlo je od ovog zaključka Finansijske policije. Prema njihovom izvještaju potpuno su nezakonito „prodati“ objekat i zemljište „Zenicatrans-prevoz putnika“  u Brelima. Treba li reći da nikakva istraga nije pokrenuta i taj je objekat  „nestao“ u dokumentaciji. Doslovna otimačina odmarališta Zenicatransa u Brelima izvedena je putem izdvajanja busovačkog Tisaturista iz ove firme , da bi potom objekat bio ekspresno prodan te sada ima nove, „nepoznate“ vlasnike.

Privatizacija na SDA način

Zenicatrans je imao brojne domaće i međunarodne autobuske linije, imao je i  više od 150 autobusa, Autobusku stanicu, benzinsku pumpu, garaže, radionice, zemljišta i 640 radnika. Mnogo toga je imao do privatizacijskog procesa po SDA-HDZ modelu. Istina, uprava Zenicatransa je prije zvaničnog početka privatizacije „poslovnim potezima“ počela finansijski slabiti firmu.

Krajem 1996 godine Fehim Sejari, formalno trgovac autobusima iz Njemačke, i „Zenicatrans-prevoz putnika“ sklapaju ugovor o formiranju zajedničke firme „F.S. Zenicabus“. Sirijac Sejari bio je u obavještajnim i policijskim izvještajima nakon rata navođen kao blizak saradnik „kontroverznih biznismena“ Senada Šahinpašića Šaje i preminulog Hasana Čengića. U novoj firmi Sejari je imao 51% vlasništva sa 5100 maraka uloga, Zenicatrans 49 posto.

Bilo je neshvatljivo da jedno preduzeće osniva firmu-kćerku u istoj djelatnosti u kojoj se nalazi i firma-majka i tako stvara konkurenciju osnovnom preduzeću. U slučaju ugovora „Zenicatrans – Fehim Sejari“ nova zajednička firma „F.S. Zenicabus“ preuzela je djelatnost osnovnog preduzeća!  Pokazaće se uskoro da ništa nije bilo slučajno, pa ni odluke uprave Zenicatransa. „F.S: Zenicabus“ preuzeo je međugradski prevoz sa autobusima uzetim u najam od Sejaria. Prvih godina troškove je uglavnom plaćao „Zenicatrans-prevoz putnika“.

„F.S. Zenicabus“ je za period  ostvarivao prihod isključivo po osnovu zakupnine autobusa i prefakturisanja određenih troškova „Zenicatransu-prevoz putnika“ što ukupno iznosi 812 hiljada KM. Navedeni iznos direktno je teretio matično preduzeće,“ navedeno je u izvještaju Finansijske policije.

Konačno preuzimanje Sejari dovršava 1999. godine, kada ostvarenu dobit preusmjerava u dokapitalizaciju i u potpunosti preuzima „Zenicabus“, a time i profitabilne međugradske linije, sve uz „blagoslov“ tadašnje uprave Zenicatransa. Ukratko, Sejari je uložio 5100 maraka, dao na lizing stare i precijenjene autobuse i naposlijetku postao vlasnik firme koja je od Zenicatransa preuzela sve profitablne međugradske i međunarodne linije.

Niz potkradanja firme

Zenicatransu je preostao gradski i prigradski saobraćaj i mnogo dugova. Da nije bilo nekoliko doniranih autobusa, mogao je 15 godina ranije otići stečaj. Za to vrijeme, uprava koja je bila pod patronatom SDA ili je dopuštala ili je bila direktni saučesnik u obezvređivanju Zenicatransa-prevoza putnika. Godinama je gorivo nabavljano i po 30 pfeninga više nego je to bilo realno. Svjesno je pravljen dug prema dobavljačima. Nepoznanica je i šta je sa 1,3 miliona tzv ratnih potraživanja, navodno su prodata za 2/3 vrijednosti.

Otkriveno je tako da je jedna firmu iz Žepča upisala 17 hipoteka na dio imovine Zenicatransa!? Ko je to odobrio, nikada nije bilo predmetom provjere. Poreski dug za kantonalnu vladu predvođenu isto tako SDA tada nije predstavljao problem. Tek nakon što je SDA izgubila izbore u Zenici 2016. godine, poreski dug postaje izgovor za onemogućavanje održavanja i ono malo voznih linija Zenicatransa .

U kantonalnoj vladi predvođenoj Miralemom Galijaševićem,  dosjetili su se zakonske odredbe po kojoj poreskom dužniku mogu oduzeti licencu za prevoz. Kada su radnici od resornog ministarstva zatražili dokumentaciju po kojoj su primjera radi 2011. godine dobili licencu iako su imali više od milion poreskog duga, rečeno im je kako je ta dokumentacija – uništena!?

Najveći dio duga odnosi se na neuplaćene doprinose još od 2009. godine. Slijedi potom nabavka 10 kineskih autobusa vrijednosti 2,2 miliona maraka. To je  povjereno omiljenim SDA firmama ITC Zenica i Biss-tours. Bila je to transakcija upitne transparentnosti, no, da li je iznenađenje, koju niko iz tužilaštva nije provjeravao.

Epilog je još jednom onaj poznati kada su lični interesi u pitanju, koji glasi: Bila jednom jedna firma… u ovom slučaju Zenicatrans. Stotine radnika koji su ostali bez posla, za sve njih su tek kolateralna šteta poslijeratne tajkunizacije bez skrupula.