Razotkrivanje korupcije u RS- ruke u dubokim džepovima

BiH je jedna od zemalja u svijetu u kojima korupcija cvjeta. U periodu od prehodne dve godine našli smo se među zemljama poput Gambije, Nepala, Indonezije itd. Ne samo da je u našoj zemlji, posebno u njenim entitetima, korupcija odavno uzela maha, ona je nešto što se smatra sasvim normalnim, pa na jedan način ona je nešto što se čak i podrazumjeva u određenim procesima.

Piše: Nemanja Tubonjić

Otvaraju se brojna pitanja, prije svega ona koja se tiču članstva BiH u Evropskoj Uniji. Iako smo dobili zeleno svjetlo ka pristupnim pregovorima, Evropska Unija postavila je 14 zahtjeva koji moraju biti ispunjeni kako bi ova zemlja postala članica. Jedni od ovih zahtjeva jesu i antikoruptivne mjere.

Svima je jasno da čak i u razvijenim zemljama postoji korupcija, ona je prosto prirodni fenomen društva zasnovanom na anarhičnim proizvodnim odnosima i permanentnim krizama, ali korupcija u BiH, posebice njenom Republici Srpskoj, poprimila je jedan sasvim poseban oblik. Ona ne samo da se nalazi u javnim institucijama, ona se prostire od najmanjih ljudskih odnosa.

Ovdje se postavljaju sljedeća pitanja – da li je moguće oduprijeti se korupciji? Da li je moguće obezbjediti određene mehanizme kako bi se ona sprečavala? Da li je moguće da naše političke elite prihvate zahtjeve Evropske Unije i otpočnu reformu cjelokupnog sistema građanskog društva na periferiji svjetskog tržišta? Ali, prije nego išta od ovoga odgovorimo potrebno je ilustrovati koliko smo zapravo koruptivno društvo.

Možda je najbolje početi od onog temelja demokratskog života – izbornog procesa. U periodu predizborne i izborne kampanje imamo interesantan fenomen kupovine glasova. Tako je još 2016. godine SIPA istraživala kupovinu glasova u Bijeljini, a osumnjičen je bio predsjednik Gradskog odbora DNS-a. Prethodnih izbora 2022. godine imali smo brojne slučajeve, uključujući i opozicione stranke, koje su bile uključene u ovaj oblik korupcije. Tada je uhapšen član SDS-a Aleksandar Trninić, dok je vladajuća stranka na čelu sa Dodikom kupovinu glasova odrađivala na jedan razrađeniji način. Iako njihovi aktivisti obično idu od vrata do vrata i nude različite oblike humanitarne “pomoći“, što je zapravo bio slučaj u Trebinju, Dodikove taktike imaju razrađen oblik populizma. Od organizovanja zborova, do dijeljenja novca prolaznicima, radnicima, djeci itd, pa sve do vladine pomoći u visini 100KM studentima i penzionerima, vladajuća stranka razvila je jedan sasvim uspješan koruptivni sistem koji pronalazi razne rupe u zakonu. Pritom, veliki broj ljudi su članovi ovih stranaka i stranke prema njima postupaju klijentelistički – obećana radna mjesta, zapošljavanje porodice i prijatelja, ucjenjivanje otkazima itd. Sve ovo zarobljava demokratski pristup izborima i društvenom odlučivanju.

Ali, korupcija nije samo tu prisutna. Ona je prisutna u skoro svim javnim ustanovama. Tako imamo svjež slučaj hapšenja zamjenika pravobranioca Republike Srpske, Zorana Basraka, u Prijedoru, zbog zloupotrebe položaja, jer je htio pribaviti imovinsku korist u vidu nekretnine svom ocu. Isto tako imamo slučaj u najgorem periodu po naše društvo, pandemije, koruptivne radnje Direktora instituta za javno zdravstvo Republike Srpske, Branislava Zeljkovića, koji je uzimao milione na zaštitnim odjelima i maskama, a čije je suđenje još u toku. Pomenućemo i slučaj bivšeg ministra unutrašnjih poslova Republike Srpske, Radislava Jovičića, koji je na sudu jer je oštetio MUP za nekoliko stotina hiljada maraka zbog ugovora sa firmom koja posluje sa gubicima.

Narod bi pomislio da možda treba imati povjerenje u pravne institucije i strukture, ali i tu se susrećemo sa različitim slučajevima, kao što je onaj sudije Osnovnog suda u Banjoj Luci, Nebojše Pejovića, koji se tereti za krivično djelo povrede zakona od strane sudije i trgovanje uticajem. Činjenica je da će svi ovi slučajevi korupcije u javnim institucijama narušavati ugled tih institucija, povjerenje naroda prema institucijama, a time će se koruptivne radnje normalizovati u javnom diskursu.

Kome se onda obratiti?

Prema izvještaju nevladine organizacije Transparency International u prošloj godini primljeno je preko 1000 poziva  i prijava korupcije samo na prostoru Banje Luke. Najveći broj prijava bio je na nivou državne uprave. Ali, čak i kada se neko nađe pred sudom i kada se masi da malo nade da će institucije zapravo obaviti svoj posao u nadi da će se svi ovi akteri korupcije i ostalih kriminalnih djelatnosti naći iza rešetaka dešava se nešto sasvim suprotno. Nerijetko sudovi u Republici Srpskoj pretvaraju zatvorske kazne u novčane. Ovo ni na koji način neće spriječiti korupciju, naprotiv. Ovim se kroz koruptivne radnje zapravo puni državni budžet što samo implicira da će se korupcija javljati sve više i više. Ovi ljudi nakupili su se miliona i miliona, pogotovo u poslijeratnom periodu privatizacije, da pokrivanje novčanih kazni njima ne znači mnogo. Iako su neki od njih članovi brojnih političkih stranaka, nužno će doći period kada će te stranke upravljati javnim budžetom, a time i cjelokupnim koruptivnim sistemom, u svoju korist. Tako imamo slučaj bivšeg predsjednika Vlade Republike Srpske koji se našao pred sudom zbog milionske kreditne krađe.

Ukoliko nam je političko-ekonomski sistem utemeljen na krađi, sasvim prirodno da će se ovo preslikavati na sve oblike života.

Treba naglasiti da su žene žrtve posebnog oblika korupcije – seksualne iznude. Ovaj oblik korupcije najviše je zastupljen u javnom sektoru, a na godišnjem nivou Sindikat uprave dobija svega nekoliko desetina prijava ove vrste korupcije. Stigmatizacija nasilja nad ženama i žrtava silovanja doprinose tome da se ovakvi slučajevi rijetko prijavljuju. Tako se možemo spustiti na još jedan konkretniji nivo koji se tiče ženskog reproduktivnog zdravlja, a to je korupcija u porodilištu. O tome je najviše pisalo Udruženje Babysteps koje se bavi analizom korupcije u porodilišu i akušerskog nasilja, a ovo udruženje uspjelo je da arhivira na stotine i stotine svjedočanstava majki i porodica koje su bile žrtve. Korupcija se proteže od toga da porodice plaćaju da buduće majke dobiju adekvatnu njegu, da ne trpe nasilje, da ne čekaju po nekoliko sati u porađaoni ili čak da se doktori sjete da imaju pacijenticu kojoj je potrebna medicinska briga.

Sve ovo je dovelo je do toga da budemo druga najlošije rangirana zemlja u Evropi, dok sa svih strana možemo čuti priče o tome kako je srpski narod ugrožen od stranih fondacija i uticaja zapadne politike. Činjenica je sljedeća – neprijatelj se nalazi u skupštini, direktorskim foteljama i vlasničkim pozicijama krupnih firmi. Tako imamo politički monopol na čelu sa SNSD-om kog ujedno prati i ekonomski monopol na čelu sa PROINTER-om, IT firmom koji redovno dobija tendere od Vlade, a samo prošle godine ova firma dobila je posao sistema za fiskalizaciju koji je za 13 miliona skuplji od onoga što su ponudile ostale firme. Ranije je ova firma optužena za apliciranje na tendere sa falsifikovanom dokumentacijom i prošla je bez kazne.

Živimo u koruptivnom društvu gdje “ruka ruku mije“.

I ne treba nas čuditi zašto sve više i više mladih odlazi iz zemlje u one regije gdje je korupcija manja i gdje postoje daleko bolji uslovi za život. Da li će Evropska Unija uspjeti smanjiti korupciju u BiH i njenim entitetima? Teško, ali zeleno svjetlo za pregovore sa EU nije došlo zbog nekog naročitog razvoja građanskog društva BiH, nego zbog trenutnih svjetskih oscilacija u raspodjeli moći. Borba protiv korupcije jeste borba protiv sistema političkog birokratizma i ekonomske samovolje, protiv povlaštenih pojedinaca i stranačke vladavine nad narodom. A to zahtjeva mnogo više od zakonskih reformi i apela na institucionalno djelovanje u skladu sa zakonom. Ovdje je riječ o cjelokupnoj izmjeni društvenog sistema uključujući i njegovu kulturološku stvarnost.

Foto: Direktno.ba