21/02/2024

Sjeća li se ko ministra Lučića? Ili su ga zaboravili i u Tužilaštvu?

Državni ured za reviziju, u izvještaju o finansijskoj reviziji Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH za 2021. godinu, naveo je čitav niz propusta, zbog čega je ovom ministarstvu prvi put nakon 2014. godine, odnosno nakon 6 godina pozitivnih ocjena, dalo mišljenje s rezervom za usklađenost poslovanja sa zakonima i drugim propisima i čak 16 preporuka za otklanjanje uočenih nedostataka, grešaka i nezakonitosti.

 

IZVOR: Revizije/Antikorupcija

 

No, ni revizorski nalazi ni medijski napisi o raznim zloupotrebama unutar ovog ministarstva nisu pomogli Tužilaštvu da završi sa predistražnim radnjama i podnese tužbu. Ni godinu dana nakon SIPA-inog hapšenja Ministra.

 

U zemlji u kojoj se skandali redaju kao na industrijskoj traci, brzo se i zaboravljaju.

 

Pogotovo sa ovako “efikasnim pravosuđem” u kome se i po pet-šest godina čeka da tužilaštvo podigne tužbu za otkrivena(!) ozbiljna krivična djela (sistemsku korupciju, zloupotrebu položaja, pljačku javnog novca,…) a onda još toliko da sudovi donesu odluke.

 

U međuvremenu, između ostalog, javnost i zaboravi o kome i čemu se radi.

 

Sjeća li se ko još Miloša Lučića, recimo? Svojevremenog ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH.

 

Radi se o jednoj u nizu stranačkih marioneta, čiji je osnovni cilj postavljanja – devalviranje funkcija na koju je se postavljaju i izvrgavanje države ruglu. Uz izostanak bilo kakvih rezultata rada.

 

Osoba koja, kako je upozoravano pri njenom imenovanju, nema kvalifikacija vezanih za oblast kojom se trebala baviti, koja je srednju školu završila za 5 godina a fakultet za 12 i ima diplomu neakreditovanog Ekonomskog fakulteta Univerziteta za poslovne studije u Istočnom Sarajevu, pokazala je i sklonost kriminogenom ponašanju. Pa je nakon svega dvije i po godine od imenovanja na važnu dužnost, 06.12.2022. uhapšen od strane SIPA-e, po nalogu tužitelja iz Posebnog odjeljenja za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju, pod sumnjom za nezakonito trošenje sredstava namijenjenih za reprezentaciju, nezakonito servisiranje vozila kod neovlaštenih osoba, zloupotrebe pri zapošljavanju i niz drugih nezakonitosti.

 

Pri tome, o kvalifikacijama koje su navedene kao razlog hapšenja već su duže vrijeme, prije hapšenja, pisali i mediji, govorila opozicija, a na njih upozoravali i revizori.

 

U junu 2022. godine, objavljeno je da je ministar Lučić na ime reprezentacije u 2020. godini potrošio više od 25.500 KM a da su ukupno rukovodioci Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice na reprezentaciju u toj godini potrošili 50.579 KM. Informacije su ovo koje je poslanica Mirjana Marinković-Lepić dobila, kao odgovor na svoje poslaničko pitanje – nakon skoro godinu dana čekanja, odnosno prikrivanja podataka.

 

Na slične zloupotreba sredstava ministra Lučića upozoravali su i brojni mediji, a portal Žurnal je svojevremeno otkrio i skandal sa dodjelom sredstava namijenjenih za obrazovanje Roma ministrovom stranačkom kolegi Marku Kubatliji i njegovom udruženju Kosmopolit, a da isto, čak nije ni provodilo nikakve aktivnosti koje se odnose na obrazovanje, niti se, prema dostupnim podacima, ikada bavilo rješavanjem problema Roma.

 

Konačno, za akciju Tužilaštva i SIPA-e, bili su dovoljni i samo nalazi državnog ureda za reviziju, koji je u izvještaju o finansijskoj reviziji ovog ministarstva za 2021. godinu, naveo čitav niz propusta, zbog čega je ovom ministarstvu prvi put nakon 2014. godine, odnosno nakon 6 godina pozitivnih ocjena, dalo mišljenje s rezervom za usklađenost poslovanja sa zakonima i drugim propisima i čak 16 preporuka za otklanjanje uočenih nedostataka, grešaka i nezakonitosti.

 

A među uočenim problemima, revizori su naveli upravo da “Ministarstvo nije, u svim slučajevima, koristilo sredstva reprezentacije za namjene za koje su i odobrena”, a da je s računima kojima su troškovi opravdavani, bilo mahinacija.

 

Nismo se mogli uvjeriti da su neki od nastalih troškova doista troškovi reprezentacije… Naime, na pojedinim računima ugostiteljskih objekata fakturisana je u najvećem dijelu konzumacija pića van uobičajenih okvira poslovnih protokola ili je bilo slučajeva da ugostiteljski objekat izda veliki broj fiskalnih računa u dužem vremenskom periodu u toku jednog dana (npr. 68 fiskalnih računa za ukupan iznos od 586 KM u vremenskom periodu od sedam sati ili 52 fiskalna računa za ukupan iznos od 709 KM u vremenskom periodu od osam sati)”, navodi se u revizorskom izvještaju.

Sa konta reprezentacije, su, protivno propisima, nabavljani i pokloni. A zloupotrebi su konstatovane i kod korištenja voznog parka, pa su ukupni izdaci za upotrebu službenih vozila u 2021. godini iznosili 121.799 KM i veći su za 35.871 KM u odnosu na prethodnu godinu.

Revizori su, dalje, utvrdili da “i pored činjenice da su na određeno vrijeme zaposlena četiri savjetnika ministra, koliko je sistematizovano važećim Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji, Ministarstvo je angažovalo još jednu osobu u funkciji savjetnika u Kabinetu ministra po osnovu ugovora o djelu”, uz mjesečnu naknadu od 2.200 KM.

 

Propusti su konstatovani i kod javnih nabavki. Itd.

 

Prije godinu dana smo konstatovali da uhapšeni ministar nije usamljeni slučaj u kontekstu navedenih kvalifikacija i medijskih natpisa. I da je za raščišćavanje sa kriminalom i korupcijom unutar institucija vlasti potrebno da ne bude usamljen slučaj ni u kontekstu hapšenja i procesuiranja.

 

No,… ne samo da je ostao usamljen slučaj, nego, pored svih dokaza koje su ponudili i mediji i revizori, ni njegovo procesuiranje, pred Sudom BiH, nije ni započelo.

 

Tužilaštvo se, naime, još uvijek bavi “predistražnim radnjama”. Godinu dana nakon hapšenja!

 

A na novinarske zahtjeve za informacijama, odgovara gardom iz koga isijava netransparentnost, na koju je, u radu pravosuđa, zadnjih godina argumentovano upozoravalo više nvo i medija.

 

Tužilaštvo je tako, ovih dana, odbilo zahtjev za pristup informacijama portalu Antikorupcija, iako smo im samo postavili pitanje kakav je status predmeta koji se odnosi na bivšeg ministra za ljudska prava i izbjeglice Miloša Lučića i da li je Tužilaštvo u konkretnom predmetu donijelo tužilačku odluku. Što je dakle, potpuno apsurdno.

 

Kao što je potpuno apsurdno da se Tužilaštvo godinu dana bavi tako banalnim slučajem kao što je nenamjensko trošenje reprezentacije, zloupotreba voznog parka i propusti kod javnih navki, za što su im revizori i mediji servirali dokaze “na tacni”.

Onda nije ni čudo što ozbiljni slučajevi sistemske korupcije, zloupotrebe položaja i pljačke javnog novca i prirodnih bogatstava svih ovih godina “prolaze pored njih” bez ikakve reakcije, a ono malo pokrenutih završava razočarenjem javnosti u pravosudni sistem.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *