Šta očekujete poslije ove izborne euforije?
Koji je najbitniji događaj u Bosni i Hercegovini koji ove godine ni korona nije uspjela pomjerila u drugi plan? Izbori, svakako.
U ekonomski nedovoljno razvijenoj državi koja utabane staze političkog kriminala i korupcije sve češće direktnije predstavlja kao poželjne vrijednosti društva, izbori umjesto kulture, umjetnosti, putovanja kao stila života, ovdje jesu događaj. Iako je demokratija omogućila svakom punoljetnom građaninu da bira i da bude biran, mi u Bosni smo ipak pretjerali. U ovoj državi se baš svako usudi baviti politikom, bez stida i srama, osjećaja odgovornosti i stvarnog cilja unapređenja života sugrađana. Ovdje je politika obezvrijeđena, svedena na maksimu „hljeba i igara“, palanačku zabavu i najlakši oblik zarade.
Političkih kandidata čini se više nego stanovnika, pa tako u Opštini Istočni Drvar od svega 79 stanovnika, njih 53 je na listi za predstojeće lokalne izbore. Osim toga, zanimljivo bi bilo saznati koliki je procenat građana koji nikada nisu bili kandidati na izborima, a još zanimljivije istoriju kandidata koji su godinama na listama i mijenjaju stranke i uvjerenja zavisno od odnosa snaga, pa se svake izborne godine smiješe sa plakata različitih boja. Ima posla ko hoće raditi.
U čitavoj ovoj predizbornoj euforiji koja je zahvatila sve dijelove društva i odražava se na svakodnevne aktivnosti građana, važno je postaviti pitanje: Šta građani mogu očekivati nakon izbora? Promjenu vlasti ili jačanje postojećih struktura?
Trenutno raspoloženje birača u Republici Srpskoj moglo bi se okarakterisati kao zbunjenost. Nejasne politike, napadna internet kampanja, prekid vladajuće koalicije… Sve ovo prosječnom građaninu u državi sa jednim od najkomplikovanijih Izbornih zakona i kompleksnom podjelom vlasti zvuči zbunjujuće, te okupiran borbom za svakodnevnu egzistenciju ne umije razdvojiti politiku razvoja od političke propagande.
Dok s jedne strane vladajuće partije na republičkom nivou na čelu sa SNSD-om nastoje održati dugogodišnju vladavinu vlastitim populističkim trikovima, s druge strane građani se pitaju šta opozicija predvođena SDS-om još uvijek može da ponudi, a što do sada u svojim godinama vlasti nisu uradili? Izvjesno je da rješenje podrazumijeva otklanjanje od postojećih političkih matrica i nameće promjenu sistema koja uključuje promjenu svijesti naroda. Ovakav sistem koji se sveo na „naše“ i „njihove“ očigledno treba mijenjati.
Da narod u ovoj zemlji dobro živi, ne bi ni znao ko su vodeći političari i ministri, a ne bi lukavo smišljao načine da dođe do njih kao do malih bogova koji raspolažu našim novcem vraćajući ga na kašičicu. Poniženje, ali narod koji je izglasao svoju vlast nije ništa drugo do saučesnik u zajedničkom državnom projektu „Ravno do dna“.
Kako je politika u BiH nažalost posljednjih godina postala unosan biznis iz kojeg su sposobni i učeni ljudi pobjegli na vrijeme, i još uvijek bježe zbog apsurda kojim smo okruženi, pitanje pravca daljeg razvoja društva je upitno. Politički vrtlog dostigao je vrhunac čini se baš pred ove izbore koji imaju veliki značaj za dalji život svih nas. Da li će koluminirati svakodnevno nezadovoljstvo građana, nemaština, koncentrisanost moći u rukama pojedinaca ili će apatija nadjačati volju za promjenama?
Državu čine njeni građani koji još uvijek nisu svjesni svoje političke moći. Sistem čine ljudi, a ne lideri, sistem može i mora da se mijenja, što svakako zavisi od svih nas. Opšti interes umjesto pojedinačnog koji je vrijednosna zvijezda vodilja koja nas sve skupa šalje u sunovrat ovaj put ne zna za kompromis.
Autor: Sanja Vasković
