Što južnije to tužnije- od Istočnog Sarajeva do Hercegovine

Mnogo puta ponavljana floskula kako Vlada Republike Srpske ne ulaže jednako u sve dijelove Srpske, da su istok i Hercegovina vidno zapostavljeni, na primjeru saobraćajne infrastrukture pokazalo se tačno. Iako su se predstavnici Vlade svojevremeno hvalili značajnim infrastrukturnim projektima, jedino je, iako dugo očekivan, izgrađen tunel Čemerno. Ali, kada izađete iz tunela, sve je kao ‘92. Zapostavljenost i nerazvijenost istoka Srpske dovoljno je potkrijepiti jednostavnim činjenicama, u sjevernom dijelu Srpske imate autoput, a na jugu makadamske puteve, na sjeveru aerodrom, a na jugu višegodišnja obećanja o izgradnji aerodroma.

I dok se u Trebinju čak i poslije izbora uveliko priča o izgradnji aerodroma kao u nekom paralelnom univerzumu, realnost je nešto drugo. Kada putujete iz najvećeg grada u Istočnoj Hercegovini do Istočnog Sarajeva, imate dva autobusa dnevno, od toga jedan izgleda kao da povezuje dvije mjesne zajednice u nekom naselju, a ne dva najveća grada na istoku Srpske. Ako se na to doda katastrofalna infrastruktura i vremenski uslovi zimi, imperativ je ostati živ.

Jedan od autoprevoznika je iz “Grada” Istočno Sarajevo, koji nema ni gradski prevoz u svom vlasništvu!

Grad Istočno Sarajevo kao urbana sredina sastavljena od šest nekako vještački  povezanih opština, i pored ubrzanog infrastrukturnog razvoja pojedinih opština još uvijek nije dobila obrise stvarnog grada.

I dok barem u Banjoj Luci novi gradonačelnik Draško Stanovuković obećava besplatan gradski prevoz za penzionere, u Istočnom Sarajevu možemo se “pohvaliti” da je ta oblast mrtva slovo na papiru, tačnije još jedno ugašeno preduzeće.

U izdanju CTSovog „Info busa“ 2011. godine, Momčilo Sladoje direktor Centrotrans a.d. Istočno Sarajevo kaže:

„Prvog aprila u 10:00 časova je Gras, koji je bio gradski prevoznik na području Istočnog Sarajeva stopirao rad i mi smo za nepuni sat preuzeli sve gradske linije na ovom području. To smo uradili uz saglasnost Grada, a nakon toga smo usaglasili i preregistrovali sve linije sa Gras-a na Centrotrans Istočno Sarajevo. Preuzimanjem ovih linija imali smo određenih problema oko potpisivanja ugovora za sufinansiranje nerentabilnih linija sa Gradom. Međutim nakon dužih prepiski i kontaktu sa Gradom i to smo doveli do kraja te smo potpisali ugovor za sufinansiranje do 31.12.2011. godine. Što se tiče preuzimanja ovih linija mislim da je najveći uspjeh, a ujedno i velika usluga građanima, da nije došlo do blokade Grada niti obustave saobraćanja ni na jednoj liniji.

Međutim, „Gras“ je u međuvremenu privatizovan, a i povezan sa aferom zemljišta i hotela “Jahorina“ na Jahorini o čemu je pisao poslovni portal Capital.ba 27.01.2016.

“Olimpijski centar “Jahorina“ i privatno preduzeće ‘Gras’ iz Istočnog Sarajeva godinama vode pravnu bitku ko će postati vlasnik milionski vrijednog zemljišta i hotela ‘Jahorina’. Iako je prvobitno utvrdila da je hotel državni, poslednjim rješenjem Republička uprave za geodetske i imovinsko – pravne poslove (RUGIP) Banjaluka je zemljište iznenada dodijelila privatnoj firmi ‘Gras’ Istočno Sarajevo Perice Kusmuk”. Nekako, saobaćaj i turizam su valjda srodne oblasti. Važno je opet napomenuti da se novac iz gradskog budžeta 2018. godine trošio na, pazite sad, andorid aplikaciju koju su građani uz dodatna unapređenja kojih nikad nije bilo, a koja su predviđena istim projektom, platiti 30 000 KM, o čemu smo u više navrata pisali.

„GRAS“ više ne postoji, a gradski prevoz je u nadležnosti privatnih firmi uz subvencionisanje grada. Da li će se nadleži ozbiljnije pozabaviti ovom problematikom saznaćemo u narednom periodu dok prvo riješimo pravni vakuum, jer je Istočno Sarajevo trenutno jedini grad u BiH koji ima dva gradonačelnika.

Probleme sa međugradskim prevozom imaju i građani Trebinja koji ispaštaju zbog stranačkih i/ili privatnih sukoba. Naime, razlog je sudski spor koji se vodi između grada Trebinja i preduzeća „Globtur“ iz Međugorja, koje je gazdovalo trebinjskom autobuskom stanicom.

Nakon što je poslije četiri godine istekao ugovor o zakupu autobuske stanice prevozniku iz Međugorja, na javnom pozivu, kao novi zakupac, izabran je “Ubla turs” iz Trebinja. Preduzeće “Globtur” se žalilo, a sudski postupci traju  mjesecima. 

U odgovoru koji je portalu Srpskainfo stigao od Globtura u oktobru 2020. navodi se da je ovo preduzeće 2015. zaključilo ugovor s gradom Trebinjem o zakupu dijela objekta autobuske stanice po cijeni od 8.600 KM mjesečno bez PDV.

„Nakon četiri godine urednog korištenja poslovnih prostorija i pružanja usluga grad Trebinje provodi nezakonit i netransparentan javni poziv davanja u zakup tog dijela autobuske stanice u julu 2019, po mjesečnoj zakupnini od oko 5.000 KM. U takvoj situaciji je bilo logično da kao privredno društvo svoja prava i interese zaštitimo putem nadležnih pravosudnih institucija. Proveli smo mjeru prvostepenog nadležnog suda o zabrani korištenja prostorija autobuske stanice u Trebinju i nastavićemo preduzimati pravne radnje kako bi zaštitili svoje interese“, napisano je u odgovoru. Čiji će interesi preovladati zavisi od odnosa snaga i lokalnih moćnika.

Žalosno je hvaliti se brojem kružnih tokova izgrađenih u Republici Srpskoj dok je čak i održavanje prijeratnih puteva problem za naša preduzeća.

Pitamo se koliko smo daleko od rata odmakli, u čemu smo napredovali osim u otimanju narodnog novca i preživljavanju od danas do sutra, od kredita do kredita koji se opet neracionalno i netransparentno troši. Reci ćete nismo dovoljno razvijena država, republika, grad ,opština, ali malo podsjećanje da su samo prije par mjeseci iako kriza izazvana korona virusom zahtijeva stezanje kaiša, odgovorni u Parlamentarnoj skupštini BiH krenuli u nabavku tri službena vozila koja će bez PDV-a koštati oko 300 000 KM. To je samo jedan primjer, jedan nivo vlasti, puta 25 godina… pametnom dosta.

Ko ispašta u ovakvoj višegodišnjoj neodgovornoj politici upravljanja Republikom Srpskom pokazuju pusta sela Hercegovine…

Autor: Sanja Vasković