pet. dec 4th, 2020

Vrijeme je da žene umjesto političkih figura zauzmu mjesta koja im pripadaju

Jako važna tema! Žene i politika!

Ne u smislu da trebamo naglašavati da su žene jednako sposobne kao i muškarci da aktivno učestvuju i donose važne političke odluke, jer su to osnove i aksiom u 21. vijeku, valjda, bez obzira na zadrtost balkanskog sistema i mentaliteta. Ovim tekstom obraćamo se, prije svega, ženama i postavljamo pitanje njihovog konkretnog učešća u procesu donošenja odluka i učešća u političkom životu BiH.

Politička svijest, ovog još uvijek tranzicijskog društva nije čak ni na zadovoljavajućem nivou, i demokratiji, kao nekom utopijskom sistemu ne može ni prići. Umjesto da političke predstavnike biramo savjesno, na osnovu njihovog političkog djelovanja i kompetencija bez obzira na pol, primorani smo implementaciju ženskih prava osigurati zakonom.

Zakon propisuje obavezu svim javnim organima da osiguraju i promovišu jednaku rodnu zastupljenost, kao i obavezu za usvajanje posebnih mjera u situaciji kada je bilo koji od polova zastupljen manje od 40 %. Međutim, implementacija zakona nema stvarno dejstvo, jer izabrane političarke često predstavljaju samo političke figure koje svoje djelovanje usmjeravaju na osnovu savjeta muških, stranačkih kolega. Na skoro svim nivoima vlasti su još uvijek nedovoljno zastupljene, nevidljive, iako su posljednih godina i u ovoj oblasti, barem deklarativno, postignuti značajni pomaci.

“Izborni sistem Bosne i Hercegovine primjenjuje i sistem kvota. Po ovom sistemu kvota prva dva imena moraju biti oba pola, među prvih pet dva manje zastupljenog pola i tako redom do pune kvote od 33 %.  Kvote su zamišljene da se osigura angažman žena u političkom nadmetanju. Prema nekim istraživanjima učešće žena u organima vlasti u BIH je tek 23 %, te možemo postaviti pitanje o navedenih 40 % iz Zakona o ravnopravnosti polova“, kaže za SPIN INFO mlada političarka i magistrica pravnih nauka Dejana Radović iz Istočnog Sarajeva, naglašavajući značaj ovakvog sistema koji daje neki osnov zaštite proporcionalne zastupljenosti žena.

Dejana Radović

Najznačajniji zadatak u čitavoj priči oko žena u politici je ipak pronaći mehanizam kojim će se žene ohrabriti da se uključe u političke tokove, pa i da se aktivnije bave politikom i spoznaju da ona nije oblast rezervisana samo za muškarce?

“Žene ne trebaju biti pasivne u svom političkom angažovanju, nego samoincijativno, uporedo sa muškarcima, preuzeti na sebe dio zajedničke odgovornosti za društvo, jer samo svojim aktivnim angažovanjem i stavom mogu dati doprinos politici i društvu, ali i doprinijeti cjelokupnoj slici učešća žena u političkom životu. Bez obzira na visoku obrazovanost i stručnost ženskog kadra, žene su i dalje često diskriminisane nedovoljnim brojem i zastupljenošću u izvršnim i zakonodavnim organima, političkom angažovanju i zastupljenošću u javnom životu, jer se donekle i dalje gleda na politiku kao nešto čime se muškarci isključivo bave“, smatra Dejana.

Problem jeste u ženama i njihovoj svijesti kao politički inferiornijih bića. Manjak hrabrosti i vjere sputava ih da se odlučnije bore za bolje društvo, uostalom, da se čuje njihov glas.

Podaci o političkoj, ekonomskoj, finansijskoj pa i samoj egzistencijalnoj ugroženosti žena su frapantni. Ali su one, ipak, najvažniji faktor borbe za bolji položaj na svim frontovima.

Šta je njihova prednost?

Žene sa sobom unose u politički život demokratski, osjećajni način vođenja politike jer im je prioritet u vezi sa incijativama i unapređenjem zakona vezanih za porodicu, djecu, ugrožene kategorije društva, porodično nasilje, materinske i dječije dodatke. Žene uključene u politiku bolje razumiju i poznaju ženske potrebe i interese, te u politiku unose i različite stavove o političkim temama. Žene su, naposlijetku zaslužne i za novu političku kulturu i nove oblike komuniciranja, pa i poboljšanju u jeziku i ponašanju u parlamentu“, zaključuje Dejana Radović.

Da li žene zapravo ne znaju ili ne umiju da iskoriste svoja prava da bi se nametnule kao ravnopravne? Borba za sticanje prava glasa kroz istoriju bila je krvlju natopljena i mukotrpna. Ovo pravo su žene u nekim državama Bliskog Istoka dobile tek prije nekoliko godina, a žene u Bosni i Hercegovini se odvaže da čak i ne izađu na izbore, a kamoli uzmu aktivno učešće u politici.

Jasno je da sve dok žene same ne počnu miijenjati ambijent koji ih okružuje i svijest o potrebi njihovog aktivnog učešća u politici, sudbinu će da im kroji neko drugi.

Autor: Sanja Vasković

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *