Istočno Sarajevo, grad bez javne kuhinje

Sve veći rast cijena, plate koje “gube trku” sa poskupljenjima čine da je svakodnevni život sve teži i za one koji imaju prosječne prihode i prosječan standard, kako to opisuje statisika. S druge strane, sve više je i onih koji na spavanje odu gladni. Procjene ukazuju na to da svaki šesti stanovnik BiH “zaspi gladan”.

Piše: Mladen Lakić

Naslovna fotografija: Freepik

U Istočnom Sarajevu nema niti jedne javne kuhinje.

Razlog nije to što u ovom gradu, u čijem sastavu je šest opština, nema onih koji su u stanju takve potrebe. Javne kuhinje nema jer je njeno pokretanje “složena tema”. Tako brigu o najsiromašnijim preuzimaju udruženja, odnosno ljudi dobre volje.

Za sada je pomoć najugroženijim, kada je riječ o obrocima, preuzelo udruženje “Oplemeni srce”.

Igor Lukić koji je na čelu ovog udruženja pojasnio je, o čemu smo već i pisali, da uz pomoć humanih ljudi, kompanija sa područja grada Istočnog Sarajeva uspijeva da omogući dostavu obroka onima kojih ih trebaju na njihove adrese. Lukić je takođe, kao dijelom razloga za ovakvu vrstu inicijative naveo da je dio problema u razuđenosti samog grada.

“Naša ideja je bila da pomognemo socijalno ugrožene stanovnike grada Istočno Sarajevo i razmišljali smo o centralnoj javnoj kuhinji, međutim sve se odvijalo u vrijeme pandemije, a i zbog razruđenosti opština došli smo na ideju da je možda bolja opcija da napravimo jednu varijantu da se ti obroci dostavljaju na samu adresu korisnika. S obzirom na to da su naši korisnici malo i ponosni i ljudi koji ne bi dolazili baš tako često u tu javnu kuhinju mislim da je ova opcija mnogo bolja. Ta centralna kuhinja morala bi da bude na jednom mjestu, a opštine su udaljene, pa ljudi ne bi mogli dolaziti, jer na primjer neki stanuju u Krupcu, neki u Vojkovićima, Petrovićima”, pojasnio je Lukić.

Na mjesečnom nivou ovom udruženju potrebno je 10.800 KM da bi nahranili 80 lica.

Grad razuđenih opština i sistemskih problema

O složenosti funkcionisanja potencijalne javne kuhinje gradonačelnik Istočnog Sarajeva Ljubiša Ćosić govorio je za medije prije nešto više od godinu dana. 

“Ta socijalna karta će nam definisati pravce akcije. Da li će jedan od pravaca akcije biti javna kuhinja-moguće. Šest opština, teritorijalno razuđe, kompleksno pitanje kako organizovati za cijeli grad. Ne smijemo dozvoliti da upadnemo u situaciju da jedna ili dvije opštine uđu u taj projekat a druge ne uđu, jer onda je pravi problem. Mislim da trebamo doći do onih kojima je najugroženije, definisati oblike pomoći i vidjeti da li je javna kuhinja jedan od načina da se tim ljudima pomogne”, izjavio je u maju 2024. godine gradonačelnik Ćosić.

Na stranici Grada Istočno Sarajevo ne postoje nikakvi podaci o tome da se počelo sa razmatranjem “pravaca akcije” kada je riječ o javnoj kuhinji.

Činjenica je da grad sa šest opština i dalje ostaje bez sistemske inicijative koja bi omogućila da se osnuje javna kuhinja i da se na taj način, barem donekle utiče na zadovoljenje osnovnih potreba za hranom najugroženijem dijelu stanovništva.

Pristojan život postao je sve teži

Sindikalna potrošačka korpa, čiji obračun je objavio Savez samostalnih sindikata BiH za mjesec jun iznosila je 3.180,40 KM. Posječna plata u našoj zemlji je 1.574 KM prema dostupnim podacima. Napomenimo da potrošačku korpu čine prehrana, stanovanje i komunalne usluge i drugo. Izračun se vrši tako što se uzme u obzir prosječna plata isplaćena u Federaciji BiH te minimalni troškovi života četveročlane porodice koju čine dvije odrasle osobe i dva djeteta, jedno srednjiškolskog uzrasta a drugo u uzrastu osnovca. Pokrivenost Sindikalne potrošačke korpe prosječnom platom je nešto manje od 50%.  

Jasno je i da pristojan život za one koji rade, makar i za prosječne plate postaje sve teži. S druge strane, veliki je broj socijalno ugroženih, čija primanja nisu dostatna ni za najosnovnije. U FBiH najniža penzija za juni iznosi 599,28 KM, dok je u Republici Srpskoj taj iznos nešto veći- 637,43 KM. 

Bez obzira na razlike obračuna penzija, svakodnevica penzionera, sa ovim iznosima skoro je pa ista.

“A kako od penzije da išta? Ništa, pomažu mi djeca, kad mogu, koliko mogu. Plati račune prvo, onda za lijekove i to malo što ostane, okreni svaku marku. Bez djece, teško, ma nikako”.

“Nas je barem dvoje, oboje u penziji, pa nekako, skromno, nužno. Da djeca ne pomažu, mnogo toga bi nam bio luksuz”, najčešći su komentari koje ćete čuti od naših penzionera kada je pitanje o tome kako žive. 

Penzioneri, čak i sa niskim penzijama nisu u najnepovoljnijem položaju. Korisnike socijalne pomoći na nivou države, zbog složenosti sistema skoro je pa nemoguće precizno pobrojati. Od različitih osnova za dobijanje socijalne pomoći preko drugih kriterijuma, u javnosti se najčešće koriste procjene. 

Prema podacima koji se zasnivaju na istraživanja Ujedinjenih naroda, u našoj zemlji 17% lica živi od 3 do 5 maraka dnevno što se definiše kao ekstremno siromaštvo. Prema istim izvorima skoro 700.000 stanovnika je na rubu siromaštva. 

Pravo na hranu jedno je od univerzalnih ljudskih prava, ali u BiH ono nije prepoznato kroz zakone o socijalnoj zaštiti. Javne kuhinje predstavljaju osnovni tip pomoći za pružanje besplatnih toplih obroka osobama u potrebi. 

U našoj zemlji, prema dostupnim podacima postoje 53 javne kuhinje koje sa barem jednim obrokom dnevno pomažu oko 18.000 lica. Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) sproveo je prvo mapiranje takvih kuhinja.

Od tog broja 34 objekta se nalaze u FBiH, 18 ih je u RS a jedan u Brčko disktriku. Najvećim brojem objekata upravljaju humanitarne i neprofitne organizacije u BiH. Važno je istaći i da je broj osoba koje se susreću sa svakodnevno otežanim pristupom hrani i do deset puta veći i to prema procjenama UN-ove Organizacije za hranu i poljoprivredu. Zbo različitih, najčešće administrativnih prepreka brojni su oni koji ne ostvaruju svoje pravo na topli obrok kroz javne kuhinje.

Hrana u Bosni i Hercegovini  skuplja iz dana u dan

Prema posljednjem dostupnom izvještaju Agencije za statistiku BiH u junu 2025. godine zabiježen je rast nivoa cijena. U odnosu na šesti mjesec prošle godine u ovom je zabilježen nivo rasta cijena od 4.6% a najveći dio odnosi se na kategoriju hrana i bezalkoholni napici.

“Prosječni rast cijena zabilježen je u odjeljcima Hrana i bezalkoholni napici za 10,8%, Alkoholna pića i duhan za 3,8%, Stanovanje i režijski izdaci za 1,0%, Namještaj, kućanski uređaji i redovno održavanje kuće za 1,1%, Zdravstvo za 6,4%, Komunikacije za 0,4%, Rekreacija i kultura za 4,9%, Obrazovanje za 1,9%, Restorani i hoteli za 7,2% te Ostala dobra i usluge za 3,4%” istaknuto je u saopštenju ove Agencije.

Svi ovi podaci nedvosmisleno pokazuju da je siromašnih sve više te da svakodnevni život postaje preskup i onima sa prosječnim prihodima.