ROGATICA: Kako je uništena ergela, ima li spasa boričkim konjima?

Ergela konja na Borikama, nekadašnji simbol rogatičkog kraja, uništena je i rasprodata. Gdje su završili konji, ko je upropastio ergelu i raskrmčio njenu imovinu, javnost ne zna, jer niko nije odgovarao. Nedavno je Udruženje uzgajivača boričkog arapskog konja krenulo u proceduru priznavanja ovih konja kao posebne pasmine. Oni koji su pokrenuli ovu priču, nezadovoljni odnosom prema konjima, polako izlaze. S druge strane, aktuelni rukovodioci udruženja kažu da je riječ o jednoj “pozitivnoj priči”.

 

Piše: Sanja Vasković

Ustupljena fotografija

 

Krenimo ispočetka.

 

Ratno predsjedništvo opštine Rogatica 05.09.1995. donosi Odluku o spajanju državnih preduzeća i dijelova preduzeća u Osnovno državno preduzeće “Agrokombinat Rogatica”.

 

Riječ je o šest preduzeća koja su poslovala u oblasti poljoprivrede i prehrambene industrije, odnosno DP Klaonica Rogatica, DP Promet Rogatica, DP Sloboda Rogatica, DP Fabrika slada Rogatica, Zemljoradnička zadruga Rogatica i  pekara u sastavu drvne industrije Sjemeć. Među njima je i DP “Ergela Borika”.

 

“Zbog posebnih teškoća u poslovanju državnih preduzeća i dijelova preduzeća u oblasti poljoprivredne i prehrambene proizvodnje, trgovine i ugostiteljstva na području Opštine Rogatica izazvanih stanjem neposredne ratne opasnosti, i ratnim stanjem, a u cilju otklanjanja mnogih objektivnih i subjektivnih slabosti u poslovanju i u cilju unapređenja poslovanja… “, navodi se u Odluci ratnog predsjedištva Opštine Rogatica od 05.09.1995. godine.

 

Iste godine, Odlukom Vlade Republike Srpske DD “Ergela Borike” proglašena je kao državno preduzeće od posebnog značaja za Republiku Srpsku.

 

Iako od posebnog značaja, ergela je, kao dio Agrokombinata, u procesu privatizacije koji je zahvatio čitavu državu, prodata privatnim licima 2004. godine.

 

Tadašnja Direkcija za privatizaciju Republike Srpske, nakon dvije neuspješne licitacije, privatizaciju državnog kapitala provodi metodom direktne prodaje.

 

Procjenom je utvrđeno da ukupna vrijednost kapitala u preduzeću iznosi 1.132.168 KM, a da je državni kapital 29,05 % od ukupnog kapitala i iznosi 328.917 KM.

 

Na javni poziv pristigle su dvije ponude. 

 

Slobodan Pavlović, biznismen iz Bijeljine, ponudio je iznos od 500.000 KM i rok plaćanja 30 dana, dok su Milorad Jagodić i Tomislav Ujić iz Rogatice ponudili 329.000 KM i rok plaćanja 45 dana.

 

No, naprasno Pavlović obavještava Direkciju da povlači svoju ponudu. Naši izvori tvrde da je povlačenju ponude kumovao drugi ponuđač koji je bio u igri.

 

Tako Jagodić i Ujić sa ponudom koju su naknadno uvećali za svega 500 KM i rokom od mjesec dana plaćanja postaju vlasnici državnog kapitala u “Agrokombinat” AD Rogatica.

 

Ugovor o prodaji

 

No, umjesto spasa, uslijedila je postepena propast preduzeća.

 

Ko je i kako raskrmčio nekadašnje državno preduzeće, javnosti ostaje nepoznanica.

 

U 2021. godini Okružni privredni sud u Istočnom Sarajevu otvorio je stečajni postupak nad “Agrokombinatom”. 

 

 Prodaja imovine ovog značajnog rogatičkog preduzeća još uvijek je u toku. U stečajnoj masi nema ergele.

 

Šta se desilo sa ergelom?

 

“ Ergela Borike je uništena nakon nezakonite privatizacije, kao brend star više od sto godina, konji su rasprodati, a objekti propadaju. Dio konja je putem aktivizma naših udruženja i drugih ljudi dobre volje sačuvan”, navode uzgajivači konja ovog kraja u dopisima brojim institucijama u Republici Srpskoj  i pokušajima da se prije svega spasu  konji, a ergela vrati u državno vlasništvo.

 

No, kako je krenula propast.

 

“Agrokombinat” Rogatica je 2011. godine prodao ergelu preduzeću Planinsko dobro “Borike” odnosno Mladenu Stojanoviću iz Banje Luke. Prema zvaničnim podacima, vlasnici ove firme bili su Slavenka Stojanović i Milorad Pikula.

 

Tomo Ujić, nekadašnji vlasnik, tvrdi da je u njegovo vrijeme bilo zaposleno 10- ak radnika te da je na Borikama bilo 365 grla konja. 

 

“Šta se dalje desilo, on ne zna”, pisali su svojevremeno mediji.

 

Slično tvrdi i Milorad Jagodić. Odgovornost prebacuje na Stojanovića za koga je vjerovao da će spasiti imovinu.

 

“Ozbiljan čovjek (Stojanović), ali se debelo zadužio, poslije imao problema sa vraćanjem kredita itd. Nije imao ljudi na Borikama kojima je mogao ostaviti to da čuvaju. On je kasnije prodao ergelu, hotel je otišao skoro u stečaj, a ta njegova firma… prodavano kako je prodavano. Znači, ja imam veze s tim isto koliko i običan građanin, to je privatno vlasništvo bilo. Kada to već radite potrudite se da rad potraje malo duže, a ne samo prodato, upropašteno”, savjetuje novinare SPIN Info nekadašnji vlasnik “Agrokombinata” i u dva mandata načelnik opštine Rogatica Milorad Jagodić.

 

 

Ko šljivi konje

 

Planinsko dobro 2014. dato je pod zakup Zoranu Šljiviću iz Mokrog, Pale. 

 

 Iste godine ovo preduzeće počelo je poslovati s gubitkom. 

 

“Šljivić je odmah počeo sa prodajom farme krava, ovaca, koza i konja. Konje je prodavao mesaru po mnogo nižim cijenama od cijene rasnih konja. U septembru 2015. prodao je 70 grla bosansko brdske i arapske rase konja, ratnom komandantu Srebrenice Naseru Oriću, od kojih je ovaj formirao ovu ergelu na području Srednje Bosne”, navodi se u pismu upućenom bivšem predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku 2016. 

 

Pismo su pisali mještani Borika vjerujući da će tadašnji predsjednik imati sluha.

 

Sve oko ove prodaje, dalje je postalo kontraverzno.

 

Hotel Borike/ Foto: Turistička organizacija Rogatica

 

Dok se o novcu mislilo, o konjima nije. 

 

Tridesetak preostalih konja ostalo je da tumara boričkim krajolicima i sjemećkim krajem. Gladni, žedni ostavljeni na milost i nemilost prirode.

 

Vlasnicima Planinskog dobra gubi se svaki trag. Rukovodici su vremenom tvrdili da se suočavaju sa projnim problemima u opstanku ergele.

 

Apeli opštinskim vlastima, na čijem čelu je tada bio pomenuti Milorad Jagodić, da se ergela vrati u državno vlasništvo i kao jedinstven prostor oživi ponovo, ostaju uzaludni. 

 

Jagodić kaže da je izostala podrška države.

 

“Ergela, 150 konja, ne može bez države i pomoći, a mi je nismo imali u tom periodu. Evo vidite sve ove ergele, ili može biti bogat čovjek pojedinac da je ima, ili država i ministarstvo iza nje da stoji”, priča nam Jagodić.

 

Na zahtjeve da se spasi “rasturanje” ergele oglušili su se i predsjednik, ministri, inspekcija, policija i sve druge institucije kojim su se ljubitelji konja obraćali.

 

Ima li konjima spasa?

 

Rijetki pojedinci nalazili su načine da dođu do preostalih konja, da ih spase.

 

Jedan od njih je i Nebojša Erić koji je odrastao na Borikama.

 

Erić je posudio novac da bi kupio izgladnjelog pastuva sa Borika s obzirom da ga tadašnji vlasnik nije htio pokloniti iako je bio zapušten i bolestan.

 

Novac mu je, kako kaže, posudio Srđan Arsenić iz Foče, ljubitelja konja, koji je kasnije preuzeo posljednjih tridesetak konja sa Borika.

 

“Poslije mi je Srđan rekao, nemoj mi vraćati te pare, konj je tvoj”, priča Nebojša.

 

Eriću se pridružilo još par ljubitelja životinja.

 

Na početku, iako uz svega par konja uzgajanih s ljubavlju, nisu odustajali.

 

Ubrzo je osnovan Konjički klub “Lenkoran” i Udruženje uzgajivača Boričkog arapskog konja.

 

Prije nekoliko godina iz udruženja su nadležnom ministarstvu uputili zahtjev da se ovim konjima zvanično prizna da su posebna pasmina.

 

Dok se čekaju rezultati kreću i prva previranja u udruženju uzgajivača u koje ulazi sve veći broj ljudi.

 

Erića priča da upravljanje udruženjima preuzimaju ljudi kojim nije stalo do konja.

 

Kao primjer navodi trku konja u Rogatici održanu prošle godine koja nije organizovana po pravilima struke.

 

 

Da stvar bude gora, tokom trke jedan konj je razjaren uletio u publiku i udario aktuelnog predsjednika Skupštine opštine Rogatica Sinišu Jankovića.

 

Na sreću, sve se dobro završilo.

 

No, o ovome niste mogli čitati u medijima.

 

“ Do incidenta u takmičenju je došlo radi samovolje dvojice ljudi iz udruženja koji nisu zakazali nikakav sastanak upravnog odbora, niti su pitali članove odbora u vezi održavanja konjičke trke. Postoji pravilnik kako se održava konjička trka”, priča nam Erić navodeći primjere kako se, prema njegovom mišljenju, nestručnim radom čak i zlostavljaju konji, te u čitavoj ovoj priči pojedinci vide samo profit.

 

No, Slobodan Brkić, sekretar udruženja i Siniša Bjelaković, od skora predsjednik Udruženja uzgajivača boričkog arapskog konja, negiraju sve optužbe.

 

“ Sve smo dogovorili sa opštinom Rogatica, gospodin (Erić) je bio upoznat sa tim, ja sam mu u više navrata govorio da će trka biti održana, međutim, on nijednog trenutka nije htio da učestvuje u tome ili da pomogne u organizaciji trke. Trebalo je skupiti novčana sredstva, jedan dio sredstava nam je dodjelila opština, drugi sam sakupljao ja kao predsjednik udruženja od pravnih lica iz Rogatice. Mislim da je ova trka bila jedna od boljih trka održanih u BIH u prošloj godini”, pojašanja Bjelaković dodajući da niko nema namjeru izbaciti iz udruženja izbaciti Erića koji je, kako priznaje,  prvi pokrenuo ovo priču.

 

 Udruženje je, kako kaže, na preporuke nadležnih moralo dobiti šire okvire.

 

Sličnog mišljenja je i Slobodan Brkić, koji je u telefonskom razgovoru sa našim novinarima, sve vrijeme tvrdio da je u pitanju lijepa i pozitivna priča, te da pojedinci ne treba da pričaju kako kaže, neistine.

 

Sve drugo, ostalo je u domenu međusobnih optužbi. 

 

Dok jedni tvrde da se bore za konje, drugi polako izlaze iz ove priče nezadovoljni pojedincima koji upravljaju udruženjem.

 

Erić nam priča da je žrtva sistema i vlasti, dok drugi sagovornici negiraju povezanost sa politikom.

 

Ko se bori za konje, ko ih zlostavlja, ko u svemu vidi profit, odgovori su koje samo oni znaju.

 

Sudbinu čuvene ergele, jedinstvene na ovim prostorima, pratio je nemar države koja je dozvolila kriminal, rasprodaju konja i uništenje preduzeća “od značaja za Republiku Srpsku”. 

 

Ustupljena fotografija

 

Koga god pitate za propast ergele, za konje i sve ono što se dešavalo u posljednih trideset godina … niko nije kriv.