Zaboravljene u sistemu: Dok u Federaciji imaju novac za limuzine, žene s karcinomom čekaju na lijek

Pacijentice koje su tražile refundaciju za lijekove, dobile su dopise u kojima stoji da trenutno ne postoji mogućnost sufinansiranja nabavke lijekova, niti refundacije troškova liječenja. Međutim, iz Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH kažu da nisu obustavili finansiranje lijekova, niti finansiranje pruženih zdravstvenih usluga iz svoje nadležnosti.

Piše: Impuls

Upravni odbor Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije BiH na 175. sjednici, održanoj 7. oktobra 2025. godine, donio je odluku o obustavi primjene odluke o sufinansiranju pruženih zdravstvenih usluga i nabavke lijekova. U obrazloženju je navedeno da se obustava primjenjuje zbog iskorištenih sredstava planiranih finansijskim planom Zavoda za 2025. godinu. Drugim riječima, novca više nema.

Pacijentice koje su tražile refundaciju za lijekove dobile su dopise u kojima stoji da trenutno ne postoji mogućnost sufinansiranja nabavke lijekova niti refundacije troškova liječenja. Impuls portal je na uvid dobio nekoliko ovakvih dopisa.

Liste čekanja koje život znače

I dok se iz budžeta Federacije BiH izdvajaju milioni za službene automobile, dnevnice, reprezentacije i konferencije, onkološke pacijentice stoje na listama čekanja. Lijekovi su preskupi, a sredstva za sufinansiranje su potrošena. U međuvremenu, broj oboljelih raste, a sve više mladih žena umire od bolesti koja se u susjednim zemljama uspješno liječi.

Prema dostupnim podacima, trenutno u BiH 4.282 žene žive s dijagnozom karcinoma dojke. Svaka peta pacijentica u Evropi mlađa je od 50 godina. Često čujemo pozive na redovne preglede uz poruku da rana dijagnoza znači bolju prognozu. Ali, rana dijagnoza ne vrijedi mnogo ako lijek nije dostupan.

Od 173 nova inovativna onkološka lijeka, koliko ih je registrovano u Evropskoj uniji u periodu od 2020. do 2023. godine, u BiH ih je dostupno samo 15. Pacijenti u BiH na dostupnost inovativnog lijeka u prosjeku čekaju 900 dana. Ovo nije samo razlika u danima, već i šansa za život. Aktivisti i udruženja upozoravaju da naš zdravstveni sistem mora omogućiti ranu dijagnostiku i pravovremeni tretman po uzoru na zemlje regiona i Evropske unije, da bi se postigla stvarna korist ranog otkrivanja bolesti.

Priča Azre Babajić samo je jedna u moru mnogih sličnih. Sa karcinomom se bori još od 2013. godine. Nakon deset godina, bolest se vratila.

„Vodila sam računa o sebi, redovno se kontrolisala”, priča Azra. Sve je bilo u redu, dok joj jedan doktor nije rekao “šta ste dosad čekali”.

“U vrijeme korone govorili su mi da ne idem na preglede jer sam rizična grupa, ali sam insistirala na redovnim kontrolama. Godinu dana mi je jedan doktor govorio da je sve u redu, a kad sam otišla drugom on me pita šta sam dosad čekala. Govorim ženama da se redovno kontrolišu, ne samo kod jednog, nego kod više doktora. Onaj drugi će možda vidjeti ono što prvi nije“, priča Azra. Ona danas ima metastaze na kostima. Čekala je na rezultate, čekala na PET/CT, čekala na lijek. Dok je čekala, bolest se širila.

„Imala sam deset zračenja karlice, a onda mi je doktorica rekla: ‘To više ne zračimo. Ne možemo rebra.’ Pitala sam šta ćemo s metastazama na kostima glave, a ona meni ‘ništa, to se ne radi dok ne ode na mozak’. Zanijemila sam, nasmijala se i pitala je da li da idem kući i molim se Bogu da me uzme dok sam još pri pameti. Ona je zašutjela“.

Azra je ipak nastavila s liječenjem. „Primila sam lijek koji sam čekala mjesecima. Kad sam završila svih 12 terapija, na novoj scintigrafiji kostiju metastaze su se proširile. Vjerovatno zato što sam lijek čekala predugo, jer sam bila stavljena na federalnu listu. Možda ga ni sada ne bih dobila da nije bilo donacije iz grada”.

Sistem je neizvjestan, a lijekovi su često nedostižni.

„Kad mi taj lijek nije pomogao, doktor mi je rekao da nabavim dva nova. Ima ih u BiH, ali i u Turskoj. Kada mi je rekao da je cijena 6.300 eura, a da se terapija prima svaki 21 dan, odgovorila sam mu da neću i da ću čekati šta mi Bog da. Liječiću se čajevima”.

Azra danas prima istu hemoterapiju koju je ranije primala i dobro podnosila, uz dva nova lijeka, i čeka nalaze krajem mjeseca.

„Doktor mi je rekao da za to vrijeme možda budem imala sreće da i ovaj lijek koji meni treba dospije na listu. Rekla sam mu da sam oduvijek imala sreće”, kaže nam Azra kroz osmijeh.

Sistem koji ne liječi, nego čeka

„Zdravstvo nam je čista nula. Ima divnih doktora koji se bore, ali ima i onih koji ne mare. Moj nalaz krvi je uvijek dobar, imunitet mi nikad nije pao, a u tijelu metastaze divljaju. Sreća da sam mirna i pozitivna. Svjesna sam da se mora od nečega umrijeti,“ završava Azra.

Njene riječi su presjek stanja u kojem se nalaze hiljade žena u Federaciji BiH.

Dok vlasti traže opravdanja za potrošene fondove, one traže šansu da žive.

Učiteljica Binasa Sarvan u procesu je liječenja od septembra 2023. godine. Saznanje da ima karcinom dojke bilo je početak teške borbe, ali i niza administrativnih i finansijskih prepreka.Prvi put je imala terapiju u BiH 2023/2024. godine. Nakon završetka liječenja vratila se na posao. Sve je izgledalo uredu, ali su se onda počele dešavati čudne stvari.

“U početku nije bilo jasno da se radi o karcinomu, zamijenili su ga s drugom bolešću. Tu sam izgubila četiri mjeseca,“ kaže.

Nijedna od kontrola nije pokazala promjene, dok nije odlučila otići u Istanbul.
„Tamo su mi odmah uradili PET/CT i sljedeći dan rekli da imam metastaze. Odmah su me stavili na terapiju. Te terapije u BiH nema, taj lijek kod nas nije registrovan,“ priča Binasa.

Binasa danas prima kombinaciju dva lijeka: enhertu i perjeta.

„Perjetu mogu koristiti u BiH jer je na federalnoj listi, ali se u mom slučaju koristi u kombinaciji s enhertuom. Budući da enhertu nije dostupan kod nas, ne mogu koristiti ni perjetu samostalno jer nema efekta bez kombinacije,“ objašnjava. Troškovi liječenja su ogromni. Terapiju u Istanbulu prima svaki 21 dan, a po ciklusu samo na bolničke troškove izdvaja 5.200 do 5.300 eura.

“Rekli su mi da će lijek uskoro poskupjeti, tako da mogu očekivati troškove i do 6.000 eura, bez karata i smještaja,“ kaže Binasa.

Do sada je, kako kaže, na liječenje potrošila skoro 100.000 KM.

„Imali smo nekretninu, prodali smo je i trenutno se od toga finansiramo – pa dokle bude išlo. Ova kombinacija se prima godinu dana, a nakon toga ću nastaviti s enhertuom još dvije do tri godine, zavisno od stanja. Samo jedna moja doza košta oko 3.000 eura“.

Prema riječima stručnjaka s kojima je razgovarala, lijek enhertu ima stopu izlječenja i do 90 posto za njenu vrstu karcinoma.

„To je lijek koji se daje kurativno, s ciljem da se čovjek izliječi, a ne samo da mu se ublaže simptomi. Peti dan nakon prve doze osjetila sam poboljšanje. Moj doktor na klinici mi je rekao da su metastaze gotovo nestale. Sada sam skoro u remisiji i nadam se jako dobrom rezultatu”, kaže Binasa.

Foto: Udruženja „Renesansa“

Problemi sa refundiranjem troškova

Ona, kao i mnoge druge pacijentice u BiH, trenutno imaju problem sa refundiranjem troškova liječenja. I Binasa je od Zavoda dobila odluku o obustavi sufinansiranja, dok je od Federalnog ministarstva u četvrtak dobila rješenje da joj odobravaju refundaciju 10.000 KM, na šta pacijenti imaju pravo jednom godišnje. Impuls portal je razgovarao sa još nekoliko pacijentica koje su dobile istu odluku od Zavoda, a neke od tih odluka objavljene su i na društvenoj mreži Facebook.

Međutim, iz Zavoda su nam odgovorili da oni nisu obustavili finansiranje lijekova, niti finansiranje pruženih zdravstvenih usluga iz svoje nadležnosti.

“U kontinuitetu se provode sve aktivnosti s ciljem osiguranja neometane dostupnosti lijekova i terapija za sve osigurane osobe. U saradnji sa zdravstvenim ustanovama, nadležnim institucijama i drugim relevantnim subjektima, ovaj Zavod pažljivo prati stanje u obalsti nabavke i snabdijevanja lijekovima, te u okviru svojih zakonskih ovlaštenja, poduzima sve potrebne mjere radi očuvanja stabilnosti sistema i dostupnosti terapija, posebno onkološkim pacijentima”, stoji, između ostalog, u njihovom odgovoru.

Međutim, iskustva pacijentica, od kojih su neka objavljena i na društvenim mrežama, ukazuju na to da u praksi postoje ozbiljni problemi u sprovođenju mjera koje bi, prema navodima Zavoda, trebale osigurati kontinuitet liječenja.

Za sutra je ispred Narodnog pozorišta u Sarajevu, u organizaciji Udruženja “Renesansa” najavljen preformans “Pet je do 12” – vrijeme je da srca progovore glasnije od tišine. Cilj je ukazati na problem s kojim se godinama susreću onkološki pacijenti, a situacija je svakim danom alarmantnija.