Studenti u konfuziji, vlast u fazonu:“ Svak’ se o svom jadu zabavio“

Piše: Đorđe Vučinić

Čitava frka i konfuzija digla se među studentskim svijetom u vezi sa testiranjem na (reklo bi se do juče zloglasni) COVID-19, jer uz negativne rezultate testa studenti iz Republike Srpske jedino mogu preći granične prelaze sa Srbijom.

Pored toga što su studente častili po jednokratni test koji vrijedi 72 sata, čini se da ništa više suštinski nije urađeno po tom pitanju. A čim Partija časti, nikada ne izađe na dobro.

Da li će studenti da idu pješke, kao nekada što su se naši preci probijali preko Albanije i Solunskog fronta ili da kupuju svoje automobile ili pozajme na 2-3 mjeseca od roditelja kako bi registracije poslali nadležnim službama da bi prešli granicu, nije poznato. Autobusom, kao do sada sigurno neće, jer autobuske linije nisu u funkciji.

Ostaje nam jedina nada da nakon toliko godina aerodrom “Zupci” krene sa radom, ali prvo još 2-3 predizborna obećanja, pa onda i kamen temeljac. Tako da ta opcija otpada, jer prođoše ispiti.

Doduše, ostaje i opcija helikoptera, jer znam da je tako više puta član predsjedništva BiH Milorad Dodik putovao u Beograd tokom kriznih vremena.

On je barem prelazio bez testiranja i samoizolacije, pa možda može “srediti” i studentima makar dio privilegija.

Izvijesno je samo da mnogi fakulteti u Srbiji počinju sa radom i ispitima već krajem maja.

Kamioni koji su donosili pomoć iz Srbije nesmetano su mogli da se kreću, pa čak i tokom policijskog časa (koji je i dalje na snazi samo u Republici Srpskoj, što, gle čuda – nije situacija ni u Federaciji Bosne i Hercegovine, a ni u Srbiji). Postavlja se pitanje zašto se ne mogu organizovati autobusi koji bi vozili studente u Novi Sad, Beograd ili Kragujevac.

Lako ih je organizovati, sjetimo se samo pred izbore.

Mnogo je nelogičnosti kada je u pitanju testiranje i svrha istog, jer je moguće da se neko zarazi dok čeka rezultate testa, a takođe i tokom sedamdesetdvočasovnog važenja.

Da li se pravi samo privid zdravlja, po običaju na privid stanja u zdravstvu, stanja u privredi, funkcionisanju pravne države? Navika je čudo.

Kako neko bez testiranja može otići u Banjaluku ili iz Banjaluke koja ima najveći broj zaraženih u Trebinje, a za odlazak iz Zvornika u Mali Zvornik mora da se testira?

Da li je maltretiranje studenata i njihovih roditelja to što student može doći do granice privatnim prevozom (ili ako je fizički spremniji – pješke), a onda od granice da mora da se snalazi za putovanje, sa sve koferima u rukama?

Da li je premalo testova došlo do Trebinja, jer na moj današnji poziv dobijam odgovor da me mogu zakazati za testiranje tek iduće sedmice, što bi u mom slučaju bilo isuviše kasno, s obzirom da rezultat stiže za 48 sati, a prvi ispit zakazan mi je 27.05. ?

Koliko je Udruženje studenata Republike Srpske u Novom Sadu spremno da se izbori sa stvarnim problemima i da li je to tijelo još jedan od privida u bobri za studente i šminke blisko određenim strukturama vlasti s obje strane Drine?

No, stara poslovica kaže – uzdaj se u se’ i u svoje kljuse.

Mnogo je pitanja, još više šminke i zavaravanja, a najmanje je stvarnog rada pri rješavanju problema.

A da očekujemo od kadrova koji imaju diplome a nisu studirali da riješe probleme studenata, mislim da je suludo.

Čini se da je gotovo svaka mjera koja je donijeta tokom pandemije COVID-19 stavljena isključivo da zamaže oči javnosti, pa tako smo imali u početku nesklad u satnici i mogućnosti rada kafića, kladionica, pekara i frizerskih salona, a kasnije i pomjeranje policijskog časa, koji i dalje nema logičko uporište u suzbijanju pandemije.

Kako se sve u Republici Srpskoj radi samo da bi lijepo zvučalo, a stvarnost redovno biva drugačija, tako imamo popuštanje mjera i najavu ukidanja vanrednog stanja u srijedu, 20. maja, ukoliko Narodna skupština tako izglasa, uprkos velikom neskladu i povećanju broja zaraženih od početka do današnjeg dana.

Obaveza nošenja rukavica, pa pisanje drakonskih kazni, da bi kroz par dana bilo ukinuto jer je ta mjera prema SZO više štetna nego korisna. Primjera je previše.

Sav besmisao i prepisivanje od Srbije smo jedino i mogli očekivati od kadrova Partije, koji na većinu mjesta nisu došli znanjem, već skupljanjem glasova.

Ali, ćuti! Pregrmiće se i jedan ispitni rok, treba za 2-3 godine tražiti posla. A do tad glasati za rođakov posao i vodovod u 21. vijeku.

Preuzeto sa:

https://citamolise.com/2020/05/18/studenti-u-konfuziji-vlast-u-fazonu-svak-se-o-svom-jadu-zabavio/