uto. jan 26th, 2021

Može li zdravstveni sistem BiH da izdrži političke pritiske?

Piše: Sanja Vasković

Jesu li pacijenti saučesnici korumpiranog zdravstvenog sistema?

Bosna i Hercegovina je zemlja koja se suočava sa brojnim sistemskim problemima u različitim oblastima društvenog života. Tako je i zdravstveni sistem, kao jedna od najvažnijih karika svakog društva, opterećen višedecenijskim nasleđenim načinom funkcionisanja, duboko ukorjenjenim u našem narodu. 

  Ovdje, prije svega mislimo na pojam tzv. sitne korupcije, koja od najnižih karika društva predstavlja kamen spoticanja sistemskom uređenju i pravilnom funkcionisanju zdravstvenog sistema. 

Istraživanja koja su nevladine organizacije Centri civilnih inicijativa i Transparency International provodili u sklopu projekta “Izliječimo zdravstvo”, potvrđuju da je većina građana svjesna postojanja korupcije u zdravstvu, a mnogi priznaju i da su bili direktni učesnici  korupcije najčešće davanjem mita.

 “Moramo se boriti protiv toga i usmjeriti pažnju javnosti na problem korupcije u zdravstvu. Svugdje gdje se ukazalo na konkretne slučajeve i probleme od strane medija ili civilnog društva, uslijedile su krivične prijave i procesuiranje slučaja, zbog toga je veoma važna sinergija predstavnika NVO i novinara, ali i zdravstvenih radnika, jer smatram da većina zdravstvenih radnika ipak nije korumpirana, te ih je neophodno  uključiti u ovaj proces kako bi skinuli stigma koju imaju u javnosti da su korumpirani”, kaže za SPIN INFO Slaven Divčić iz Centara civilnih inicijativa.

Rješenje jeste postepena promjena svijesti građana (pacijenata) o potrebi iskorjenjavanja mita i korupcije u zdravstvu. Pružanje zdravstvenih usluga pacijentima potrebno je predstaviti kao sasvim uobičajen posao zdravstvenih radnika. 

Ono što doprinosi korupciji našeg zdravstvenog sistema jeste niska valorizacija rada zdravstvenih radnika i niske plate u odnosu na odgovornost i stepen obrazovanja, što ih “tjera” na primanje mita.

 Sve ovo uslovljava odlazak zdravstvenih radnika iz naše zemlje. Na primjer JZU “Srbija” Istočno Sarajevo predstavlja savremeno opremljenu zdravstvenu ustanovu, ali nažalost sve je manje specijalizovanih kadrova, tj. doktora i medicinskog osoblja koji mogu da pruže adekvatnu njegu.

Višemjesečna čekanja na pojedine preglede opasnost su za zdravlje pacijenata

Još jedan od problema u zdravstvenom sistemu odnosi se na nejasne procedure u zdravstvu, liste čekanja i kompleksnu zbunjujuću administraciju. Na primjer, radnici koji su zbog iznenadne bolesti morali izostati s posla, imaju problem sa dostavljanjem doznaka poslodavcu jer je trebalo “najaviti” kada će biti bolesni, da bi mogli otvoriti bolovanje na vrijeme i brojne druge proceduralne prospuste i nejasnoće koje imaju pacijenti u vezi sa (ne) funkcionisanjem zdravstvenog sistema u BiH. 

Nepostojanje transparentne liste  čekanja pacijenata za ključne preglede i intervencije gdje postoje najveće gužve, kao na primjer magnetna rezonanca, CT snimak i druge procedura, gdje se čeka  više mjeseci, problem je skoro svih zdravstvenih ustanova u BiH.  Situaciju dodatno pogoršava činjenica da se često radi o zdravlju pacijenata koji ne mogu toliko čekati neefikasnu administraciju. Problem dodatno komplikuje situacija da građani nemaju uvid u postupak kreiranja listi čekanja, čime se otvara prostor za korupciju u zdravstvu, odnosno zloupotrebu moći nadređenih, radi ostvarivanja ličnih interesa ili činjenja usluge. Narodski rečeno “preko reda”.

“CCI je napravio pilot projekat u Zenici, gdje smo partnerski sa Kantonalnom bolnicom Zenica napravili inovativno rješenje, odnosno određeni program koji automatizuje sam proces kreiranje listi čekanja. Tu se na njihovoj internet stranici javno objavljuju liste čekanja za sve preglede na koje se čeka duže od mjesec dana uz puno poštovanje zaštite ličnih podataka, znači ne objavljuje se ime pacijenata nego šifra ili inicijali”, dodaje Divčić.

Kad politika umiješa prste

 Procedure javnih nabavki nešto je što je teško pratiti “običnom” čovjeku, a što je posebno bilo dovedeno u pitanje tokom pandemije virusa korona nabavkom spornih aparata, respiratora što spada u domen tzv. krupne korupcije na koju građani često ne reaguju, osvrćući se na svakodnevnu sitnu krupciju. Procesuiranje ovih koruptivnih radnji zahtijeva ozbiljne sistemske i političko – pravosudne inicijative kojih u BiH još uvijek nema. Dakle, ne postoji volja pravosudnih institucija da se pozabave sistemom korupcije u zdravstvu kao ni u drugim oblastima.

   Poznato je da zdravstvene ustanove u Bosni i Hercegovini imaju višemilionska dugovanja državi, što nanosi štetu zdravstvenim radnicima, koji da bi se liječili u ustanovi u kojoj rade, moraju da plaćaju punu cijenu, jer njihov poslodavac nema uplaćene obaveze državi, što je još jedan paradoks našeg zdravstvenog sistema.

Svi ovi problemi zdravstvenog sistema u BiH oslanjaju se na onaj ključni i najvažniji, a to je  politizacija upravljačkih kadrova. Opštepoznato je da se u BiH  rukvodstva zdravstvenih ustanova postavljaju po političkoj liniji i to ne samo rukovodstva često i ljekari, medicinski radnici i ostalo osoblje. Imenovanje na mjesto direktora i drugih rukovodećih pozicija u zdravstvenom sistemu, podobnih stranačkih, a ne sposobnih kadrova, opštepoznat je problem čitavog sistema. I dok u susjednoj Srbiji rukovodioci zdravstvenih institucija ipak moraju biti doktori, u BiH to nije slučaj čime se nestručni kadrovi brinu o zdravlju svih nas. Problem je i političko djelovanje rukovodilaca, pa pojedini doktori, kao na primjer direktor UKC Banjaluka Vlado Đajić ujedno su i poslanici, ili Sebija Izetbegović direktorica Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, ali demokratija je. 

Kako izgleda kada politika umiješa prste u rad zdravstvenih ustanova vidjelo se i na primjeru Doma zdravlja Istočno Sarajevo koji pruža usluge pacijentima dvije opštine Istočna Ilidža i Istočno Novo Sarajevo sa politički različitim upravljačkim strukturama što je u jednom momentu dovelo do toga da je ova zdravstvena ustanova promjenama Statuta kojom su zamjeniku direktora dali ista ovlaštenja kao i direktoru, de facto, imala dva direktora?! 

“Smatramo da postoji nedostatak javnog zagovaranja na lokalnom nivou gdje bi se pratio rad zdravstvenih ustanova, prava pacijenata i ostali problemi. Takođe, putem projekta ‘Izliječimo zdravstvo’ zagovaramo i određene inicijative kao na primjer usvajanja Zakona o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata u Republici Srpskoj koji trenutno ne postoji”, zaključuje Divčić.

Mnogo je problema u zdravstvenom sistemu BiH koje je vrijeme pandemije dodatno pogoršalo i pokazalo neodrživost ovakvog sistema. Neophodno je unaprijediti sistem prevencije korupcije, sa fokusom na oblast zapošljavanja finansijskog upravljanja, sukoba interesa i javnih nabavki koje su oblasti gdje postoji prema različitim istraživanjima najviše korupucije.

Na kraju, pitanje je i samog povjerenja, kako u institucije države, tako i u zdravstveni sistem u Bosni i Hercegovini.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *