Građani sa protesta u Jezeru protiv rudnika i institucija koje ćute: Pliva nije na prodaju

Nekoliko stotina građana iz Jezera, Šipova, Mrkonjić Grada, Jajca, Banjaluke i drugih krajeva BiH okupilo se danas uz poruku da dolina Plive nije prostor za eksploataciju, već za život. Protest protiv geoloških istraživanja prerastao je u širi vapaj protiv netransparentnosti institucija, pritisaka na mještane i planova koji bi, upozoravaju okupljeni, mogli otvoriti put rudniku teških metala tik iznad rijeke Plive.

Piše: Dejan Rakita/Gerila

Na igralištu Osnovne škole “Vuk Karadžić” u Jezeru danas se nije branila samo jedna opština. Branila se cijela dolina Plive, njeni izvori, pritoke, planine, jezera i pravo ljudi da znaju šta im se dešava iznad glava i iznad vode koju piju.

Pod sloganom “Pliva za život – ne za profit!”, nekoliko stotina građana okupilo se kako bi još jednom jasno poručili da ne pristaju na geološka istraživanja i mogući rudnik u neposrednoj blizini Jezera. Među okupljenima su bili mještani Jezera, Šipova, Mrkonjić Grada i Jajca, ali i aktivisti iz drugih krajeva Bosne i Hercegovine, od Ozrena, preko Fojnice do Bistrice kod Prijedora. Zajednička poruka bila je jednostavna i glasna: otpor nije završen, tek počinje.

Protest je organizovala Koalicija za Plivu, formirana sredinom marta ove godine, kada su se udruženja i neformalne grupe građana iz sliva Plive, zajedno sa Centrom za životnu sredinu, udružili sa ciljem zaštite rijeke od štetnih projekata – prije svega rudarskih i hidroenergetskih. Današnji skup bio je njihova prva velika zajednička akcija, ali po svemu sudeći ne i posljednja.

Jedan od prvih koji se obratio okupljenima bio je Tihomir Dakić iz Centra za životnu sredinu, koji je upozorio da se ljudi širom BiH već godinama suočavaju sa sličnim scenarijima – od Ozrena i Majevice do Jezera – te da je najveća opasnost upravo navikavanje na prijetnju.

“Ljudi se vremenom umaraju, navikavaju se na određene prijetnje i planove nekih ljudi, ali isto tako vidimo da se oslobađaju straha”, rekao je Dakić. Poručio je da se više ne smije ćutati dok se ključne informacije kriju od javnosti, podsjećajući da ni nakon višegodišnje pravne borbe građani i aktivisti nisu dobili potpune podatke o tome šta se tačno istražuje na ovom području.

On je ukazao i na ono što sve češće postaje politička i ekonomska matrica u BiH – predstavljanje eksploatacije kao investicije.

“Bosnu i Hercegovinu vide kao rudarsku zemlju. Kažu da je to investicija, a u suštini radi se o eksploataciji. Žele da izvuku dobit za sebe”, rekao je Dakić, dodajući da će mnogi takođe braniti ovu zemlju – bilo da je riječ o Jezeru, Ozrenu ili Majevici.

Njegova poruka bila je i poziv na izlazak iz pasivnosti – da se otpor ne vodi po kafanama, slavama i društvenim mrežama, nego na terenu, zajednički i javno, prije nego što, kako je rekao, “sutra bude kasno”.

Suzana Rajković iz udruženja Dolina Plive, je okupljenim građanima rekla je da je odrasla ispod Sinjakova i da se ovdje ne radi samo o problemu Jezera, nego o pitanju opstanka čitavog sliva Plive i Vrbasa.

“Naša Pliva je žila kucavica ovog kraja. Ona nas povezuje i okuplja. Naš glavni zadatak je da našoj djeci, našim unucima i potomcima ostavimo ovu prirodu onakvu kakvu su nama ostavili naši preci”, poručila je Rajković.

Upozorila je da eventualni rudnik ne bi ugrozio samo uski prostor Jezera, nego mnogo šire područje – od Mrkonjić Grada i Šipova do Jajca, Banjaluke i Laktaša. Posebno je naglasila da se ne govori o nekoliko stotina ljudi, nego o desetinama i stotinama hiljada onih koji zavise od vode iz ovog sliva.

“Ne dajmo Plivu, ne dajmo Otomalj, ne dajmo Đol, Plivska jezera, Plivski vodopad, Sinjakovo, Vrbas”, rekla je, pozivajući okupljene da šire priču i razbijaju strah.

Jedna od najsnažnijih poruka protesta stigla je od Radice Milanović, aktivistkinje i odbornice iz Jezera, koja je podsjetila da otpor ne traje od juče, nego godinama. Prema njenim riječima, problem nisu samo geološka istraživanja, nego način na koji se ona provode – “pod velikim velom tajne”, bez jasnih i potpunih informacija za stanovništvo.

“Nažalost, oni su već u završnoj fazi, a sutra nas može očekivati otvaranje rudnika teških metala. Svi dobro znamo šta to znači za stanovništvo Jezera i rijeku Plivu”, rekla je Milanović. Upozorila je i na licemjerje priče o turizmu, dok se istovremeno otvara prostor za projekte koji prijete da trajno unište prirodni ambijent.

“Oči nam mažu turizmom. Ko će doći da gleda jalovinu ili zagađenu Plivu? Ovo nije problem samo Jezera. Ovo je problem i Mrkonjić Grada, i Šipova, i Jajca, i Banjaluke”, rekla je ona.

Njena završna poruka bila je najglasnije dočekana među okupljenima: “Bez obzira na pritiske i razne ucjene, mi nećemo stati. Borba je tek počela. Neće kopati.”

Da posljedice mogućeg rudnika ne bi stale na administrativnim granicama opštine Jezero, podsjetio je i Velid Hrnjić, ekološki aktivista i planinar iz Jajca. On je naglasio da Pliva ne poznaje etničke i političke podjele, te da voda iz Jezera za kratko vrijeme stiže nizvodno do Jajca.

“Možete praviti granice i dijeliti ljude, ali kako ćete zaustaviti rijeku? Dokle je ona srpska, hrvatska ili bošnjačka?”, upitao je Hrnjić, podsjećajući da su rijeke trajale i prije država i granica i da su ih ljudi nekada koristili onoliko koliko im je za život trebalo.

U svom govoru otvorio je pitanje o političkoj odgovornosti, tvrdeći da su prirodna bogatstva doline Plive postala predmet trgovine. Podsjetio je i na sporazum koji su prije desetak godina potpisali načelnici iz sliva Plive, o očuvanju rijeke i njenog turističkog potencijala, pitajući šta je od toga ostalo kada se danas, umjesto zaštite, ponovo govori o centralama, istraživanjima i rudnicima.

Zoran Poljašević iz Ozrenskog studenca, koji je došao da podrži Jezero čak sa Ozrena, kaže da je došao da upozori da ista kompanija koja istražuje ovdje radi i naOzrenu.

“Ovo je biser Bosne i Hercegovine. Ovo je bajka. Mi kad se rodimo negdje, mislimo da je normalno da vam kraj kuće teče rijeka koju možete piti. Nema to svako”, rekao je Poljašević. Posebno je naglasio da je Pliva “nadnacionalna”, da su je ljudi zatekli i da su dužni da je takvu ostave.

“Nismo se bojali metka, nemojmo se bojati ni kamere, ni načelnice, ni političke bagre”, poručio je Poljašević.

Okupljenima je prenio i primjer opštine Petrovo, gdje su, kako je rekao, kompletno rukovodstvo opštine i svi odbornici glasali protiv geoloških istraživanja, iako je načelnik iz SNSD-a. Time je, bez uvijanja, poslao poruku i lokalnoj vlasti u Jezeru.

Važnu opomenu okupljenima uputio je i Zoran Ninićiz Bistrice kod Prijedora, čovjek iz sredine koja je već prošla kroz rudarski scenario i ostala sa devastiranim prostorom, zamućenom vodom i gorčinom da su institucije zakazale na svakom koraku. Njegovo obraćanje bilo je možda i najpotresnije, upravo zato što nije govorilo o onome što bi moglo biti, nego o onome što se već dogodilo.

“Mi iz Bistrice nismo uspjeli, zato smo danas ovdje da vama pomognemo da uspijete”, rekao je Ninić.

Govorio je o “udruženom zločinačkom poduhvatu” kompanije, lokalne i republičke vlasti, o obećanjima koja su ostala mrtvo slovo na papiru, o inspekcijama koje “nisu nadležne”, i o kraju u kojem je, nakon povlačenja mašina, ostao haos.

Njegova poruka građanima Jezera bila je jasna: ne smiju biti naivni, ne smiju čekati da problem dođe pred njihovu kuću, niti vjerovati da će ih sistem zaštititi sam od sebe.

“Najviše što možete da izgubite je život. A ako nemamo časti i dostojanstva, kakav je to život?”, rekao je Ninić.

Na kraju se okupljenima obratio i Jovan Todorović iz Šipova, iz neformalne grupe Čuvari Plive, koji je ukazao na možda i najveći problem – ćutnju onih kojih se sve ovo takođe tiče, ali ne dolaze na skupove i ne uključuju se dok prijetnja ne zakuca na njihova vrata.

“Veći problem od investitora, kojima se ne zna ni ime ni prezime, jesu ljudi koji ćute i neće da dođu”, rekao je Todorović. Poručio je da se borba neće završiti na Instagramu i komentarima, nego na terenu i kroz masovniji otpor. Posebno je upozorio na kontradikciju da se istovremeno govori o turizmu i ekologiji, a izostaje podrška skupovima koji upravo to brane.

“Ne možemo voditi ljude po rudnicima, jalovini i prljavim izvorima, a hvaliti se da smo Eldorado”, rekao je Todorović, dodajući da ovaj kraj može opstati samo kroz turizam, čiste rijeke i zdrav život.

Iza današnjeg protesta, međutim, ne stoji samo trenutni strah, nego višegodišnja priča o netransparentnosti, sudskim sporovima, pritiscima na aktiviste i sve jasnijem osjećaju građana da se odluke donose mimo njih. U Jezeru je otpor rudarskim planovima već mjesecima, pa i godinama, u direktnom sukobu sa politikom lokalne vlasti predvođene načelnicom Snežanom Ružičić. Aktivisti tvrde da su suočeni s pritiscima, pozivima, komunalnim taksama za transparente poput poruke “Yugo Metals go home”, te pokušajima da se svaki javni otpor predstavi kao incident ili politička kampanja.

U središtu cijele priče su dva istražna polja – Sinjakovo i Jezero. Situaciju dodatno komplikuje to što se dio terena preklapa, pa javnost teško može da razazna gdje se radi na osnovu važećih dozvola, a gdje ne. Istražno polje Jezero trenutno nema pravosnažno važeću dozvolu, jer su ranija rješenja Ministarstva poništena na sudu, dok za polje Sinjakovo postoji važeće rješenje iz decembra 2024. godine.

Na terenu to, međutim, izgleda mnogo jednostavnije i mnogo opasnije jer se bušotine se nalaze u neposrednoj blizini Plive, svega stotinjak metara od same rijeke i samog Jezera. Bušotina na Otomalju koja je trenutno aktuelna je dio istražnog polja Sinjakovo.

Dio šire zabrinutosti izaziva i način na koji se vodi cijeli projekat. Kompanija SNK Metali, koja je nosilac istražnih prava, povezuje se sa nekadašnjom grupacijom Lykos Metals, danas preimenovanom u Yugo Metals, rudarskom grupom oslonjenom na australijsko tržište kapitala i model tzv. junior mining sektora, u kojem vrijednost kompanija u velikoj mjeri zavisi od očekivanja investitora i rezultata istraživanja. Građani i aktivisti upozoravaju da se na terenu već dugo vodi jedna priča, a u papirima i saopštenjima druga.

Posebno uznemirujuća ostala su svjedočenja o korištenju vode iz rijeke Jošavke za potrebe bušenja na lokalitetu Kovačevac, kao i sumnje da otpadne vode nisu adekvatno tretirane. Mještani tvrde da su tokom radova primijetili zamućenje rijeke, dok su odgovori nadležnih ostali šturi i neuvjerljivi. U tome vide još jedan dokaz da se građanima ne govori puna istina.

Zbog svega toga današnji protest u Jezeru nije bio samo reakcija na jednu bušotinu, jedno rješenje ili jednu firmu već pokušaj da se zaustavi čitav obrazac po kojem se mala mjesta tretiraju kao prazni prostori za eksploataciju, a ljudi koji tu žive kao smetnja ili statistika na “putu prosperiteta”.

Na kraju skupa još jednom je pročitana i zajednička poruka protesta: zahtjev za hitnu i potpunu transparentnost svih rješenja, dozvola i rudarskih projekata vezanih za geološka istraživanja na području Plive, zahtjev za zaustavljanje svih hidroenergetskih projekata na ovoj rijeci, te poziv lokalnim vlastima da se jasno opredijele – za očuvanje prirodnih resursa i održivi razvoj ili za eksploataciju kroz rudarske i hidroenergetske projekte.

Ako je suditi po atmosferi iz Jezera, ljudi koji su danas došli svoj izbor su već napravili.

Otomalj nije samo lokacija za rudnik, a Pliva za njih nije resurs na papiru. Ona je voda, opstanak, pamćenje i budućnost. Zato je poruka sa protesta bila kratka, ali dovoljno jaka da odjekne i van ove male opštine – nećete kopati!