JAVNI NOVAC ZA SAMOPROMOCIJU: Kako lokalne vlasti u Sarajevu plaćaju medijsko praćenje svog rada

Ovim putem ne podržavaju se istraživačke teme, kritičko izvještavanje niti medijski sadržaji od šireg javnog interesa, već medijsko praćenje rada i aktivnosti Opštine. Time se otvara pitanje gdje prestaje legitimno informisanje građana, a gdje počinje budžetski finansirana promocija lokalne vlasti.

Piše: Dino Cviko/Inforadar

Sarajevske gradske općine i Grad Sarajevo javnim novcem finansiraju medijsko praćenje vlastitog rada, promociju aktivnosti i produkciju sadržaja o institucijama. I dok lokalne vlasti to predstavljaju kao informisanje građana, sagovornici upozoravaju da takav model otvara prostor za politički utjecaj, selektivno finansiranje medija i gušenje kritičkog izvještavanja.

Film za godišnjicu općine, snimci sjednica vijeća, televizijske emisije, videoprilozi, produkcija televizijskog programa… sve to Općina Novi Grad Sarajevo od 2024. godine ugovarala je s produkcijskom kućom “FIVA TV” iz Sarajeva, kroz četiri ugovora ukupne vrijednosti gotovo 260 hiljada maraka.

Tim ugovorima nisu prethodili otvoreni i konkurentni postupci javnih nabavki, nego su zaključeni pozivanjem na izuzeće od primjene Zakona o javnim nabavkama BiH. Osim sa “FIVA TV”, ova jedinica lokalne samouprave, koju godinama vodi načelnik Semir Efendić (SBiH), je u istom periodu na sličan način zaključivala i ugovore s “Hayatom”, “TVSA” i “RTV Vogošća”.

Općina Novi Grad IZUZEĆA

Prema kojim kriterijima su odabrani mediji s kojima će biti zaključeni ugovori nije poznato, a iz Općine Novi Grad Sarajevo nismo dobili odgovor na novinarski upit.

Damjan Ožegović iz Transparency Internationala BiH ističe da izuzimanje dijela medijskih usluga od primjene Zakona o javnim nabavkama ima smisla, ali da se ta mogućnost u praksi zloupotrebljava.

“Ugovorni organi i ponuđači su ovdje našli rupu na način da zloupotrebljavaju tu mogućnost kako bi privilegovanim medijima namicali poslove, koji su često preplaćeni. Bilo koji vid javne konkurencije je poželjan, pogotovo ako se u obzir uzme velika količina novca koja se za ove usluge potroši”, objašnjava Ožegović.

Ovakva, netransparentna praksa je, međutim, samo dio problema. Jer umjesto transparentnih mehanizama podrške medijskim sadržajima od javnog interesa, novac iz općinskog budžeta završava u ugovorima za medijsko praćenje rada same općine, produkciju sadržaja o njenim aktivnostima i jačanje njenog javnog prisustva.

Naime, Općina Novi Grad Sarajevo kroz poseban javni poziv godišnje izdvaja 50.000 KM za programe javnog informisanja putem medijskih subjekata s područja Kantona Sarajevo. Mediji se prijavljuju, boduju i rangiraju kroz komisijski postupak, pa takav model na prvi pogled djeluje transparentnije od ugovora zaključenih putem izuzeća.

No, ovim putem ne podržavaju se istraživačke teme, kritičko izvještavanje niti medijski sadržaji od šireg javnog interesa, već medijsko praćenje rada i aktivnosti Općine. Time se otvara pitanje gdje prestaje legitimno informisanje građana, a gdje počinje budžetski finansirana promocija lokalne vlasti.

Za Milicu Samardžić, izvršnu direktoricu Udruženja nezavisnih medija “Umbrella”, vrlo je problematično da se javni novac koristi za promociju rada institucija kroz medijske ugovore.

“Institucije rade u javnom interesu i njihova transparentnost treba da bude osigurana kroz otvoren pristup informacijama i odgovornost prema građanima, a ne kroz plaćene medijske sadržaje. Kada institucije plaćaju medijsko praćenje, briše se granica između informisanja i PR-a, što dodatno zbunjuje publiku i narušava povjerenje u medije. Uostalom, sve što je važno i u javnom interesu mediji će svakako ispratiti, bez da ih neka institucija plati za to. Tako da nam sve navedeno sugeriše upravo da se pod krinkom „promocije“ rada institucija i lokalne vlasti u stvari dešava kupovina medija, te gušenje potencijalno kritičkog izvještavanja o radu”, ističe Samardžić.

Plaćeno praćenje rada općina

Općina Novi Grad Sarajevo nije izuzetak, nego dio šire prakse prema kojoj lokalne vlasti u Sarajevu javnim novcem finansiraju medijske i produkcijske sadržaje o vlastitom radu.

Prema javno dostupnim podacima koje smo prikupili, i Općina Novo Sarajevo, na čijem je čelu načelnica Benjamina Karić (SDP), od 2024. godine zaključila je takve ugovore ukupne vrijednosti gotovo 140.000 KM bez PDV-a.

Specifičnost Općine Novo Sarajevo je što je dio nabavki provodila kroz režim Aneksa II Zakona o javnim nabavkama BiH – blaži, ali i dalje formalni postupak za određene vrste usluga – a dio poslova ugovaran je i putem netransparentnih, direktnih sporazuma.

Konkretno, tokom 2025. godine Općina Novo Sarajevo je, primjenom Aneksa II, zaključila ukupno devet ugovora vrijednih više od 55.000 KM bez PDV-a s različitim medijima za „radio-televizijske usluge u cilju informisanja javnosti o radu i aktivnostima Općine Novo Sarajevo“. Dakle, i ovdje je riječ o finansiranju promocije rada institucije novcem građana.

FOTO: Općina Novo Sarajevo ANEKS II

Istu nabavku, u identičnoj vrijednosti, Općina Novo Sarajevo provodi i ove, 2026. godine. Pored toga, Benjamina Karić i njeni saradnici odlučili su se i za direktne pregovore s medijima – Politički.ba i firmom Intersoft, u čijem je vlasništvu Klix.ba – te su zaključili ugovore za „informisanje javnosti o radu i aktivnostima ONS putem online medija“, vrijedne ukupno 10.000 KM.

Općina Novo Sarajevo, Direktni sporazumi

Očito nije bilo dovoljno samo finansirati informisanje javnosti o radu Općine iz budžeta, pa je dodatno ugovarana i analiza medijskih objava. Za te potrebe se godišnje zaključivao po jedan direktni sporazum, vrijedan 4.200 KM, s firmom „Kliping BH“.

Treba napomenuti da je i u mandatu bivšeg načelnika Hasana Tanovića Općina Novo Sarajevo izdvajala novac u svrhu finansiranja promocije rada institucije.

Tako je, primjerice, nakon otvorenog postupka javne nabavke, sredinom 2024. godine ugovor vrijedan više od 50.000 KM dodijeljen jedinom ponuđaču – “ZPR agenciji”. Ugovor nije podrazumijevao samo plasman “već sačinjenih objava” na različitim web portalima i u printanim medijima, nego i njihovo “boostanje” na Facebooku i Instagramu, i to do 40 KM po objavi.

Koji konkretan javni interes Općina Novo Sarajevo nastoji ostvariti kroz ovakve ugovore nismo saznali, jer ni iz Općine Novo Sarajevo nisu odgovorili na naš upit. Milica Samardžić upozorava da ovakav model aranžmana u većini slučajeva predstavlja mehanizam kupovine naklonosti ili meke kontrole, posebno jer se radi o netransparentnim i/ili selektivnim procedurama.

“Svjedoci smo da se decenijama novac iz javnih budžeta za medije usmjerava na različite načine, i po nekoj ustaljenoj matrici na listi korisnika tih sredstava nikada nećete naći medije koji kritički propitkuju rad nosilaca javnih funkcija ili institucija. Iako možda u ugovorima ne postoji eksplicitna obaveza, finansijska zavisnost može utjecati na uređivačke odluke, čime se suptilno smanjuje prostor za kritičko i istraživačko izvještavanje o onima koji su izvor prihoda. U takvom ambijentu razvija se autocenzura, što dugoročno podriva javni interes”, navodi izvršna direktorica Udruženja nezavisnih medija “Umbrella”.

Praksa koja se ponavlja

Preostale dvije sarajevske gradske općine – Stari Grad i Centar – također javnim novcem finansiraju promociju vlastitih aktivnosti.

Općina Stari Grad, koju vodi načelnik Irfan Čengić (SDP), u 2024. i 2025. godini je, pozivajući se na Aneks II Zakona o javnim nabavkama, za usluge radija, televizije i novinskih agencija izdvojila po skoro 60.000 KM, a isti iznos planiran je i za ovu godinu. Uz to je firmi “Nada Over Seas”, kroz direktni sporazum bez konkurencije, plaćeno gotovo 6.000 KM za sponzorisanje objava na Facebooku i Instagramu od februara do decembra 2025. godine.

Općina Stari Grad ANEKS II

Općina Centar Sarajevo, pod vodstvom Srđana Mandića (Naša stranka), najmanje javnog novca izdvaja za ove svrhe. Tokom prošle godine, također se pozivajući na Aneks II, zaključila je ugovore sa četiri različita medija, ukupne vrijednosti veće od 17.000 KM, za “usluge medijskog praćenja aktivnosti”, dok je sličan iznos planiran i za ovu godinu.

Općina Centar ANEKS II

Iz Općine Centar jedini su odgovorili na novinarski upit koji smo poslali. Naveli su da su usluge medijskog praćenja obuhvatale uspostavljanje poslovne saradnje u cilju praćenja rada, aktivnosti i projekata Općine Centar putem bh. medija, zatim kreiranje, objavu i emitiranje informacija i saopćenja u dnevnim i periodičnim medijskim izdanjima, kao i medijsko praćenje značajnih projekata, događaja i manifestacija.

“Na javni poziv su se prijavila četiri medija, te su na osnovu dostavljenih ponuda sklopljeni ugovori o saradnji sa ponuđačima koji su ispunili uslove”, naveli su, između ostalog, iz Općine Centar.

Dodali su da je cilj takvih ugovora osigurati pravovremeno, transparentno, tačno i dostupno informisanje građana o aktivnostima, projektima i odlukama koje direktno utječu na kvalitet života u lokalnoj zajednici. Na pitanje gdje povlače granicu između legitimnog informisanja građana i institucionalne, odnosno političke samopromocije Općine i njenih zvaničnika javnim novcem, odgovaraju:

“Granica između informisanja i promocije jasno je određena kroz sadržaj koji se plasira – fokus je na javnom interesu, transparentnosti rada institucije i dostupnosti informacija građanima, a ne na ličnoj ili političkoj promociji izabranih zvaničnika.”

Damjan Ožegović iz Transparency Internationala BiH upozorava da ovakve prakse negativno utječu na ravnopravnost medijskog tržišta i položaj medija koji ne učestvuju u ovakvim aranžmanima.

“Ravnopravnost medijskog tržišta gotovo da ne postoji, i uvijek određeni mediji imaju naklonost javnih vlasti i pristup budžetskom finansiranju, dok određeni koji kritički izvještavaju – to najčešće nemaju. Stoga je javna konkurencija s jasnim i poštenim žalbenim postupcima jedino rješenje, bez prenapuhavanja cijena i pristrasnih odabira privilegovanih medija. Ovdje valja spomenuti da je većina poslova i projekata zapravo puko izvještavanje o uspjesima vlasti, odnosno ugovornih organa, a ne samo promocija i informisanje redovnog rada koji je od značaja za publiku, tj. građane”, zaključio je Ožegović.

Spomenimo i Gradsku upravu Grada Sarajeva, koja također izdvaja značajna sredstva za medijsku promociju. Samo za “usluge oglašavanja – promocije u medijima o aktivnostima i projektima od značaja za Grad Sarajevo”, primjenjujući Aneks II Zakona o javnim nabavkama, u 2025. godini izdvojeno je gotovo 65.000 KM.

Pored toga, zanimljivo je što su istom nabavkom spojili javne objave koje građanima mogu biti administrativno važne i sadržaje koji prvenstveno služe javnoj vidljivosti institucije – u istoj nabavci se uz objave javnih poziva i drugih službenih informacija, nalaze i čestitke, smrtovnice i slični sadržaji.

Grad Sarajevo ANEKS II

Izdvajanja za oglašavanje i promociju nisu jedini kanal kroz koji Grad Sarajevo finansira medijske i produkcijske sadržaje. Od početka 2024. godine Gradska uprava je netransparentno, pozivajući se na izuzeće od primjene Zakona o javnim nabavkama, zaključivala i ugovore za produkciju i emitovanje pojedinih emisija i video sadržaja.

Tako je “Radio televiziji 8” kroz tri ugovora plaćeno ukupno 18.000 KM za produkciju emisije “Raspoloženi Sarajevo vikend”. S “Hayatom” je zaključen ugovor vrijedan 3.500 KM za produkciju i emitovanje događaja od interesa za Grad Sarajevo, ugovor s “HIT FM Radio” vrijedan 5.000 KM zaključen je za produkciju emisije “Historija Sarajeva – Nekad i danas”, firmi “Helifilm” plaćeno je više od 5.000 KM za produkciju videozapisa za potrebe Grada Sarajeva…

Grad Sarajevo IZUZEĆA

Mirna Stanković-Luković iz Udruženja “BH Novinari” je, tada kao novinarka Žurnala, prikupljala podatke i analizirala izdvajanje novca iz budžeta i javnih kompanija od 2013. do 2016. godine. Prema njenim riječima, slična praksa je prisutna u cijeloj BiH, iako je možda najizraženija u Sarajevu.

“’Želje i pozdrave’ uplaćuju svi nivoi vlasti – od članova Predsjedništva do opštinskih načelnika i gradonačelnika. Dalo bi se raspravljati o tome koliko je potrebna promocija opštinama, Gradu i Kantonu, a posebno javnim preduzećima koja imaju svojevrstan monopol na usluge koje nude. Bilo bi lijepo vidjeti izvještaje o efektima svih ovih plaćanja, s obzirom da je u BiH 2016. godine u medije “uloženo” najmanje oko 27 miliona konvertibilnih maraka kroz grantove i oglašivačke prakse, a da je danas taj iznos vjerovatno puno viši”, kaže Stanković-Luković.

Evropski standardi traže jasna pravila, ne plaćenu vidljivost vlasti

Ovakav obrazac finansiranja medija i produkcijskih sadržaja javnim novcem nije problematičan samo iz ugla domaće transparentnosti. On odstupa i od pravca evropskih standarda, koji javno oglašavanje i javnu podršku medijima vežu za jasne, objektivne, proporcionalne i nediskriminatorne kriterije, otvorene procedure i javno dostupne podatke o tome kome je novac dodijeljen.

Evropska komisija je u izvještaju za BiH za 2024. godinu ponovila da država treba usvojiti propise o transparentnosti vlasništva nad medijima i kriterijima za javno oglašavanje. Dakle, problem nije samo u pojedinačnim ugovorima općina i Grada Sarajeva, nego u činjenici da javni novac za medije još nije uređen kroz jasan sistem koji bi štitio pluralizam, nezavisnost i javni interes.

U istom pravcu idu i širi evropski standardi. European Media Freedom Act javno oglašavanje veže za transparentne, objektivne, proporcionalne i nediskriminatorne kriterije, dok Vijeće Evrope preporučuje da javna podrška medijima bude zasnovana na jasnim, pravičnim i transparentnim pravilima, uz zaštitu uredničke autonomije i javno izvještavanje o korištenju sredstava.

Zbog toga i naši sagovornici smatraju da javno finansiranje medija nije sporno, ali mora biti postavljeno na potpuno drugačijim osnovama, a ne kroz plaćeno praćenje rada institucija.

“Bosni i Hercegovini, te medijskoj i novinarskoj zajednici potreban je drugačiji model podrške, koji će se temeljiti na transparentnim pozivima, javno dostupnim i tačno definisanim kriterijima, nezavisnim komisijama koje će odlučivati o korisnicima sredstava, te koji će podržavati medijski sadržaj od javnog interesa, a ne podobne medije. Na kraju krajeva, takav sadržaj koji problematizira procese, promjene i dešavanja u lokalnim zajednicama je i potreban građanima, a ne promovisanje i hvalospjevi o radu različitih institucija”, naglašava Milica Samardžić iz Udruženja “Umbrella”.

Suštinsko pitanje, dakle, nije da li lokalne vlasti smiju informisati građane o svom radu. Pitanje je zašto se javni novac troši na medijsko praćenje i promociju vlasti, umjesto na transparentno finansiranje sadržaja koji vlast nadziru, propituju i građanima daju informacije od stvarnog javnog interesa.

Mirna Stanković-Luković iz “BH Novinara” navodi da novinarstvo koje je u javnom interesu treba podržati javnim sredstvima.

“Dobar primjer imamo u Hrvatskoj koja ima Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija. Međutim, treba imati jasno postavljene kriterije i sasvim nezavisne komisije koje bi ocjenjivale aplikacije po javnim pozivima, kao i sistem monitoringa odluka o dodjeli sredstava. U suprotnom, ostaje rizik od političkog pogodovanja pojedinim medijima. Pored toga, i medije treba obavezati da transparentno izvještavaju o utrošku javnih sredstava koja su im dodijeljena. Ne znam da li ćemo ikada uspjeti do kraja iskorijeniti pogodovanje “podobnima”, ali ga možemo svesti na minimum jasnim propisima i pravilima i sistemom nadzora”, zaključuje ona.