21/02/2024

Moć

Piše: J. Nikolajevič

Nakon nekog vremena evo me opet.

Opet nedjelja, opet kiša.

Doručkujem i na televiziji naletim na TBF-ov live koncert. Slušajući njih, i jedući sardine, počinjem pisati ovaj tekst u glavi.

Danas je tema moć.

Moć bih definisao kao sposobnost uticanja na društvene tokove, mogućnost da se nečije ponašanje uskladi sa sopstvenih željama.

Moć se rađa kroz autoritet sopstvenosti ili kroz postepeno prikupljanje.

Autoritet sopstvenosti je izuzetno rijedak, i tako stečena moć, ima šansu da se drži pod kontrolom, jer ona per se, nije cilj, tada je ona posljedica, i manje su šanse da okupira imaoca.

Prikupljena moć je zapravo najopasnija, i to najopasnija po samog titulara.

Ne znam da li si možda igrao nekada World of Warcraft, nisam ni ja, ali imam prijatelja koji je pasionirani ljubitelj cjelokupne sage. U tom Wow svijetu postoji nešto što se zove “FEL”, i on je nepresušni izvor moći i snage za onoga ko je posjeduje, međutim ono što je genijalno jeste što imalac “FEL”-a što je moćniji, i fizički se deformiše sve više i više, jer ga FEL proždire iznutra, zasljepljuje i zapravo on kontroliše onoga u koga se usadio, a ne obrnuto. “FEL” je samo slikoviti prikaz onoga šta je moć i šta čini onome u koga se useli, ako on nije dovoljno snažan, odgovoran i psihološki zreo.

Mi smo civilizacija moći, društvo koje je duboko nagriženo, sa već dugo pokvarenim moralnim kompasom, koji se ne može popraviti dok se taj kult moći na preispita i promijeni.

Iako je naizgled novac taj koji je smisao postojanja danas, on je samo blaga manifestacija moći, jer onaj koji ima moć on vrlo lako i vrlo brzo okrene tok kretanja novca u svom pravcu. Primjer za to je političar ili kriminalac, u početku se bore za novac i golu egzistenciju, ali kasnije to postane samo čista borba za moć, jer odavno imaju više nego što im treba za tri generacije, ali moć je nezasita.

Izvana moć izgleda primamljivo, ali jesi li ikada pogledao malo u unutrašnjost moći, ona je dobar sluga ali jezivo opasan gospodar, a skoro uvijek ona je gospodar. Malo je, i to su stvarno istinski velikani, onih koji su uspjeli da imaju moć, a da im ona ne ispije dušu i kontaminira mozak do granice samouništenja. Kao što sam gore napisao, najčešće su to ljudi kojima je kao posljedica vrijednog rada i truda, pa čak i ljubavi i predanosti došla moć.

Pogrešna je ona izreka, ako želiš da znaš kakav je neko, daj mu moć pa ćeš vidjeti! Prije bih rekao da glasi ovako, ako želiš da vidiš šta ljudsko biće može postati, daj mu moć. Jer postotak ljudi koji su stvarno imuni na taj uticaj moći je toliko mali da bi se moglo reći da ljudska populacija kao takva je podložna moći.

Pogledajte malo živote moćnih ljudi ( možda sam samo ja ljubomoran na njih, ali eto ti pogledaj sam pa prosudi) to je sve, samo ne srećan život. Jer moć je takva, ona traži sve, uzima sve za sebe, ne dopušta ljubav, porodicu, prijatelje, iskren osmijeh. Moć u svemu tome vidi konkurenciju.

Žena nije više ljubav, nego statusni simbol, dokaz tvoje moći u društvu, privatna svojina, skoro kao automobil i tako dok može poslužiti kao simbol, kada prestane biti, onda se pretvara u nužno zlo koje se vuče za sobom, dok se “sa strane”, pojavljuje nova statusna lutka, da služi kao sredstvo emotivne masturbacije ne bi li se prividno stvorio osjećaj zadovoljstva.

Djeca su produžetak tvoje moći, međutim ona u jednom trenutku postaju konkurenti za presto i tada moć počinje da osjeća ugroženost i razjeda čak i najsnažniji emotivni odnos.

Prijatelji postaju konkurenti dok ne budu prevaziđeni, kada se to desi, postanu predmet sažaljevanja ili ismijavanja, a čak i sažaljevanje ne proizilazi iz empatije, nego kao samodokazivanje sopstvenog uspjeha, i osnaživanje za daljnju borbu.

Sve što imaš ili izgradiš, nema iskrenost, nije istinska sreća, jer to i jeste ključna laž, moć se ne može zadovoljiti, jer ona je privid, nema sreće u moći a pošto je nema unutra, pokušava se “kupiti” vanjštinama ali ne ide.

Ona samo dolazi iznutra iz pravih vrijednosti, ljubavi, požrtvovanja, umjetnosti, stvaralaštva, dobročinstva.

Međutim, kao i kod svih drugih lažnih izvora sreće, i kod moći da bi se stvarala lažna prividna slika potrebne su sve veće i veće doze, a sve je teže zadržavati je, jer moć pronalazi nove ljubavnike, ona je kao bludnica vavilnoska koja isluženu zvijer nakon što je iskoristi, zamjenjuje za novu mlađu, snažniju i spremniju da granice pomjeri sve dalje I dalje.

ZAKLJUČAK:

Moć je neminovnost u svijetu, postoji i postojaće dok je ljudi, međutim, nikada nije dovoljno napominjati da je ona “neminovnost” slatkog okusa, koja ako tei zapadne, pazi je se. Nemoj joj vjerovati da si time što je imaš značajniji na ovoj planeti od ostali, dapače, odgovorniji si od ostalih jer ti možeš uticati na procese na koje ostali ne mogu. Iskoristi moć za nešto dobro, Iiproslijedi dalje, jer kada ti ponudi svoje slasti tada te moć kapariše za sebe, a kada uspostavi kontrolu znaj da će ona uzeti svoj danak, i to u krvi.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *