Politička korupcija i kako smo izgubili i ono malo obraza
6 min read
Steći neku titulu koja će stajati uz vaše ime uvijek je bila velika stvar i čast, jer se zna koliko je teško dobiti takav jedan čin. Titule ipak nisu sve iste – neku dobijete za zasluge u određenom polju, neku rođenjem ili porodičnim statusom, a neku jednostavno kada ste spremni da izdate sve ono za šta ste godinama ubjeđivali ljude da je dobro.
Za Direkt piše: Radoš Krstojević
Ova potonja je kažu najskuplja.
Njome dobijate neke dogovorene privilegije, ali je cijena gubitak obraza.
Ali, i ta cijena čini se nikada nije bila niža.
O tome može posvjedočiti politička scena Republike Srpske, u kojoj je od 10. novembra 2026. godine, legalnom proglašena politička korupcija.
Tog novembarskog dana vladajuća koalicija iznijela je dosad neviđeni dogovor na političkom nebu kod nas: “Dogovorili smo se da od dana konstituisanja Narodne skupštine RS, 16. novembra, poslanici imaju pravo da prelaze u druge stranke i to u roku od 30 dana, a to je do 16. decembar“.
Dakle, biti “papak“ ili “preletač“, odnosno preći iz jedne političke stranke u drugu, od sada više i zvanično nije problem.
Odnosno, za Milorada Dodika, predsjednika SNSD-a i društvo nije problem ako tu i tamo (po)kupe nekog poslanika iz opozicije ili čak od koalicionih partnera. Ali, ako bi se slučajno desilo da neko iz njihovih redova pređe u opoziciju, e taj bi onda bio “papak“.
Takvim žarom stavove svog lidera brani i Srđan Mazalica, novi-stari narodni poslanik SNSD-a, koji nas uporno uvjerava da prelazak poslanika iz opozicije u vlast i to prije prve sjednice novog saziva NS RS nije nikakva politička korupcija, već nezadovoljstvo unutar redova opozicije.
Pa čekaj malo. Kako su za manje od mjesec dana ti “preletači“ postali odjednom nezadovoljni, a nakon izbora zahvaljivali su građanima što su njima i stranci ispred koje su bili na listi, dali podršku.
Da ne bude da je samo odgovorna vlast, dotaći ćemo se i famozne opozicije, ako to uopšte jesu.
Draško Stanivuković, predsjednik PDP-a i Pokreta Sigurna Srpska, isto misli kao i Dodik, dok vuk ne uđe u njegov tor.
Sjetimo se da je u prošlom sazivu Narodne skupštine RS u svoju stranku doveo poslanike iz redova SDS-a i NPS-a, dakle i opozicije i vlasti. Tada mu ti prelasci nisu bili problem, a sada kada se dešavaju novi preleti iz opozicije u vlast, Stanivuković galami i javno ih naziva “papcima“.
U SDS-u, koji godinama na ovaj način gubi poslanike, kukaju, a ništa ne rade da to spriječe.
Misle da će prekori da se radi o ljudima bez časti i morala natjerati preletače da vrate mandat.
Hoće, ali malo sutra.
Stranka koja na listu za izbore svjesno stavlja takve ljude i ne zaslužuje da bude jaka.

Narodna skupština Republike Srpske (Foto: Direkt)
Bolje politički papak, nego školovani građanin
Ali ovdje više nije riječ samo o fenomenu “preletač“, već o tome šta institucije rade da se ovako nešto spriječi.
Jer, od 2014. godine i famozne afere “Dva papka“ kada su dva poslanika opozicije prešla na stranu vlasti i pomogla im da naprave većinu u Narodnoj skupštini Republike Srpske, niko nikada nije kažnjen za to što se promijenio politički dres.
Od tada do danas, stotine izabranih i neizabranih političara izdalo je ideje stranke koja ih je stvorila i prešlo na stranu onih protiv čije politike su se do tada zdušno borili.
“Papak ili preletač“ – sasvim je svejedno kako će te ih zvati, ali nije svejedno što je danas postalo bolje imati takvu titulu nego biti iole obrazovan samomisleći građanin.
Dovoljne su vam samo dvije-tri stvari: sposobnost da uspijete da “namaknete” dovoljan broj glasova da uđete u skupštine, bilo lokalne ili republičke, a onda da budete spremni da za šaku para ili neku drugu vrstu nagrade odbacite i pogazite, ne sami sebe, nego ljude koji su vam dali glas.
Antić: Ovo je kao da ste nekome dali rok da krade
Velizar Antić, politikolog ističe da je na djelu klasična politička korupcija i prevara birača, s obzirom da se radi o prekrajanju izborne volje.
“Mi smo i do sada znali da politička korupcija postoji, ali sada imamo direktno priznanje i javni poziv od strane Dodika u kome se to odobrava, podstiče i podržava. Dakle, imamo javno priznanje da ona volja birača izražena na izborima ništa ne važi i nema nikakvu snagu i da je normalno i prihvatljivo tu volju prepravljati. Naravno, dali su vremenski rok od mesec dana u kome je ta korupcija moguća. To je isto kao kada bi neko rekao imate mesec dana da kradete, posle tog roka ako nastavite bićete sankcionisani. Ali ako kradete samo u ovih mesec dana to vam je apsolutno dozvoljeno i nećete odgovarati“, poručuje Antić.

Momić: Za njih zakoni ne važe
Za novinara Darka Momića, “preletači“ su ljudi kojima nedostaje osnovna kultura i kućni odgoj, osobe koje nemaju nikakvih moralnih skrupula i ni zrna obraza i koji su za malo vlasti spremni da izdaju sve.
Momić apsolutno bez pardona, ovu pojavu vezuje za ljude koji smatraju da za njih zakoni ne važe, koji ne znaju šta je ispravno, a šta pogrešno, već samo šta se isplati, a šta ne.
“Oni pate za društvenim statusom i aplauzima i vjeruju da će ih skupa odijela i visok položaj učiniti bitnima. S podsmijehom gledaju na obrazovanje, nauku, kulturu i umjetnost. Čitaju rijetko, a i tada samo ono što su im nadređeni napisali. Preziru čestite i skromne zato što ih opominju ko su oni i koliko su daleko ‘dobacili’. Njihove zakletve su službeni auto, masne dnevnice i pečat preduzeća koje plaća sve što u sebe saspu“, kaže Momić, te dodaje:
“Onaj kome je kičma od tijesta nikad neće biti gladan, čuj mene, nikad neće biti u opoziciji“.

A narod?
Na sve ovdje navedeno, ne smije se zaboraviti jedna istina – ma koliko ona bila gorka.
Političku korupciju, što indirektno, što direktno, odobrava i prihvata narod.
Narod je te ljude birao za poslanike, dao im podršku da budu njegov glas i institucionalno ga predstavljaju. A sada, kada su se pojedini prodali, šta radi narod – korupciju ne osuđuje, ne bori se protiv nje, samo sliježe ramenima.
“Izjava da je mjesec dana dozvoljen prelazak iz stranke u stranku nije me navela da razmišljam o političarima. Navela me je da razmišljam o nama. Mnogo je zanimljivije od same izjave to što gotovo niko nije reagovao. Odavno smo prihvatili da su korupcija, politička trgovina i prelijetanja normalan dio sistema. Najveće licemjerje nije u političarima, nego u nama. Korupciju osuđujemo dok korist ima neko drugi, a pravdamo je kada korist imamo mi. Tražimo vezu, preporuku i ‘čovjeka koji može završiti’, a istovremeno se žalimo na sistem koji tako funkcioniše“, ocjenjuje sociolog Jadranka Berić.
Berićeva: Korupcija postala društvena norma
Ističe da problem nije u tome što je nešto rečeno, već je problem što se ništa neće promijeniti.

Berićeva poručuje da kod nas korupcija više nije skandal, već je postala očekivanje.
“Čak i svojevrsno takmičenje u tome ko ima jaču vezu, bolju preporuku i bliži pristup moći. A kada korupcija postane društvena norma, političari je samo koriste. Oslanjaju se na obrasce ponašanja koje je društvo već prihvatilo i pretvaraju ih u politički kapital“, navodi Berić.
Suština svega, dodaje ona, jeste da politička moć nije u tome da mijenjate narod.
“Prava moć je kada dovoljno dobro poznajete narod da mu govorite ono što je spreman da čuje i prihvati“, zaključuje Berić.
