Visoka politika nije za žene!?

Žene su svakodnevno žrtve fizičkog, psihičkog, finansijskog i drugih vrsta nasilja!

Posebna vrsta nasilja nad ženema, češće izraženo u političkoj kampanji, jeste “političko nasilje” odnosno diskreditovanje žena i njihovih političkih stavova, znanja, stručnosti i sposobnosti samo na osnovu pola.

Predizborna kampanja je uveliko počela i naoštrila su se pera za blaćenje i diskreditovanje političkih protivnika, za privlačenje birača, za jeftino skupljanje glasova, i pokazala da smo dalako od civilizovanog poimanja politike kao oblasti unapređenja društva, sveli smo je na asfalt i prasiće, a ženama pokazali da im tu nije mjesto i da bukvalno mogu “samo da se slikaju”.

Jedan u nizu događaja koji je pokrenuo reakcije političara, stranačkih aktivista, ali i običnih građana jeste reakcija odnosno odgovor kandidata za odbornika u Skupštini opštine Istočna Ilidža Borisa Lukete (SDS), ženi koja je javno komentarisala njegove političke aktivnosti na jednoj od društvenih mreža.

Očekivano, uslijedile su optužbe, napadi većinom SNSD aktivista. Sve su bile sličnog sadržaja, odnosno optužbe za šovinizam.

Nakon verbalnih pritisaka, kontaktirali smo Borisa za komentar.

“Iskoristio bih priliku da se izvinim svima koje je moj tvit uvrijedio, i da pozovem da se uvijek reaguje odlučno prilikom diskriminacije žena. Nažalost, reakcija je izvučena iz konteksta i primarno se koristi za moju političku diskreditaciju, što je u doba predizborne kampanje legitimno. Tvit je bio, neprimjeren, odgovor na uvrede upućene meni i reakcija nepoznatoj osobi, a ne moje obraćanje ženama u množini“, istakao je mladi kandidat SDS-a dodavši da je SPIN INFO jedini medij koji mu se obratio za komentar, tj. koji želi da čuje “drugu stranu”.

Ovakve objave su svakako za osudu, izvinjenje za pohvalu i upozorenje da se slične stvari ne ponove, međutim, sporno je i to što su oni koji su ovu objavu osuđivali mahom ćutali na mnogo veće propuste i uvrede upućene ženama od strane njihovih političkih uzora. Na primjer, kada se predsjednik Dodik neprimjereno i uvredljivo obraćao novinarkama Federalne televizije, BN televizije i slično, niko se nije našao javno da osudi već su mahom i visoki političari ćutali i tako odobravali ovakvo ponašanje i davali primjer ostalim političkim sljedbenicima da je to prihvatljivo političko obraćanje!? Dakle, prvo svi počistite u svom dvorištu, pa onda možemo da pričamo o napretku u ovoj oblasti, tj. podizanju svijesti o rodnoj ravnopravnosti, ili makar da primarna kvalifikacija neke žene ne bude njen fizički izgled.

SPIN INFO je i ranije pisao o potrebi većeg političkog angažmana žena, odnosno njihov slaboj vidljivosti i uticaju na donošenje političkih odluka.

“Mislim da žene nisu dovoljno uključene u politiku i da mi muškarci najviše moramo raditi da ispravimo to. Primarno je to zbog patrijahalnog društva u kojem živimo,a koje je bilo izraženo kroz našu istoriju,a kada se uz to doda naša kratka istorija demokratskog društva, dolazimo da ima realno mnogo manje žena. To je primjer i na ovim izborima. Proces ispravljanja toga je dugoročan. Što se tiče zakonske norme od 40% ,mišljenja sam da je ona kontraproduktivna za bolji položaj žena. To misljenje baziram i na praksama zapadnih demokratija, te brojnim kontaktima koje sam imao sa političarkama iz tih država. Žene se ne bore više za sebe i svoj položaj na listama, jer smatraju da imaju ta zagarantovana mjesta. Svakako se nadam da će u budućnosti biti daleko veci broj žena u politici“, komentarisao je Luketa naše pitanje o učešću žena u političkim procesima.

Da li su “krive” žene ili muškarci zbog trenutnog ponižavajućeg odnosa prema ženema u politici (ali i novinarstvu i drugim oblastima) sasvim je navažno. Svi smo krivi!

Ko ima pravo da na osnovu fizičkog izgleda žene da ocijeni njene sposobnosti da se bavi “visokom politikom”? Ko ima pravo da kaže ženi kako će da se slika? Ko ima pravo svrstati politiku u “muške poslove”? Ko ima pravo u 21. vijeku razmišljati na taj način? Ko ima pravo diskreditovati mišljenje jedne žene samo zato jer se oblači kako ona želi?

Autor: Sanja Vasković