Kako do posla u državi „za rođaka“?

Biro. Intervju. Red formalnih pitanja. Poznavanje stranih jezika, radno iskustvo, seminari, radionice…Nabrajam…

„Znate kako, dok tražite posao u struci, možete se zaposliti u nekom kafiću..“ – zaključuje, te dodaje radnu knjižicu…

Iza mene još njih petero, mladih, u dvadesetim. Čekaju taj potpis, a nadam se i neku bolju priliku od moje  – za zaposlenje.

Ne, nije nikakva sramota raditi u kafiću. Ali, nemoguće je, a da ne pomislite, barem u sebi, ako ne naglas:“Čemu onda sav onaj trud?“

Četiri godine. Svi položeni ispiti u roku, neprospavane noći provedene nad knjigom, neizbježan stres.  
Ustajanje u cik zore, sati provedeni u čitaonicama. Podočnjaci, glavobolje, nagomilane brige…Studentski honorarni poslovi, kako bi zaradio neki dinar i olakšao porodici finansiranje studija.

Nije bilo lako, ali si se vodio mišlju da će se jednom isplatiti sve što si od sebe dao.  Optimistično očekuješ da ćeš, po završetku, raditi ono za šta si se školovao, za šta su roditelji izdvajali novac…Da ćeš, kako to već ide, raditi ono za šta posjeduješ znanje i iskustvo. I možda, možda u nekoj drugoj državi, ali u „državi za rođaka“…Teško.

Ovdje završiš studije novinarstva, ali možeš da radiš u kafiću. Da pereš čaše, dok nepismeni rođaci, kumovi i prijatelji onih koji „vedre i oblače“ – vode televizijske emisije.

Žao mi je svih obrazovanih, mladih, perspektivnih ljudi koji su završili radeći „po kafanama“, jer nisu imali drugog izbora. Jer su prinuđeni prihvatiti bilo šta. Jer račune neće platiti niko drugi…

Obradujem se, iskreno, svaki put kada čujem da je neko dobio posao bez ikakvih veza, vezica, novčanica, koverti.

Tješim se da će valjda i ova „država za rođaka“ postati jednog dana država pametnih, vrijednih, željnih napredovanja, a ne samo zauzimanja fotelje u koju će se lagodno smjestiti. I tako do penzije…

Izvor: Olovka piše srcem / Trebinje24

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *