ISTOČNO SARAJEVO: Muk u studentskom gradu

Vijest decenije u našim, ali i svjetskim medijima stigla je juče iz Srbije.

Studentska lista porazila je režim Aleksandra Vučića. Hrabro, dostojanstveno, istrajno i uz vjeru u bolje sutra dali su podstrek građanima Srbije da masovno izađu na izbore. Praznik demokratije- ovog puta je tako i bilo. Čak su i Srbi širom svijeta putovali kilometrima daleko da bi zaokružili “trojku”. 

Smrt 16 ljudi koji su se nalazili ispod nadstrešnice na Željezničkoj stanici u Novom Sadu nisu im mogli oprostiti. Dvije godine su trpjeli doslovno iživljavanje sistema nad svima onima koji su se samo usudili izaći na ulice i reći nešto protiv vođe svih vođa. 

Kreiranje paralelne stvarnosti režimskih medija, odnosno gnusnog hibridnog sistema propagande, ucjena, diskreditovanja i sve ostalo kroz šta su ljudi u početku prolazili zamijenili su klasični plaćeni batinaši koji su “samo radili svoj posao” za koji su dobro plaćeni, o čemu postoje i javna svjedočenja. 

Ogroman novac sistem je ulagao da nenormalna stvarnost ponovo zamaže oči i da studenti pokleknu. 

Nisu odustali, znali su za šta se bore. I uspjeli su, a to je na Balkanu, vjekovnom žarištu opterećenom neslogom i podjelama, skoro pa nemoguće.

Šta su radili ljudi u Republici Srpskoj? 

Većinom ćutali.

Na prste su se mogli nabrojati oni koji su javno smjeli podržati studente, prvo tokom blokada i izražavanju bunta, a onda i u ideji da pokušaju mijenjati društvo na bolje.

Svi oni opet su okarakterisani različitim imenima, kako se to i uvijek dešava kada “zaprijeti opasnost promjene”, ili kako bi napisao Balašević “al’ čim se pomene fantom promene, sevnu šlemovi”. 

Ista mantra da će neko nestati, da će nas ukinuti, da nas neće biti i sve ostalo sa čime živimo godinama bio je razlog da ćutimo. Kada god skoče cijene, nemamo vode, namještaju tendere, troše naše pare provlače iste priče.

Ćutali su i studenti u Istočnom Sarajevu, barem javno, niko se nije smio oglašavati ni onda kada su žrtve Vučićevog režima bili njihovi vršnjaci iz Republike Srpske. Prvi pokušaj bezazlene najave podrške kolegama u Srbiji završio je posjetama policije studentskom domu. 

Dio njih je bio uz kolege, ali bez organizovane podrške.

Tokom izborne kampanje studentski predstavnici u Istočnom Sarajevu odnosno Republici Srpskoj su, kao i uvijek, odigrali svoju ulogu. Zanimljivo je da većina onih koji su u Istočnom Sarajevu bili dio studentskih organizacija kasnije su završili u politici.

Dok je u Banjoj Luci bio vidljiv otpor kroz par protesta i pokušaja organizovanja skupova podrške i solidarnosti, u Istočnom Sarajevu kreiran je “lažni događaj”. Studente, djecu i druge iskoristili su da se pošalje slika za nečije političke ciljeve. Vjerujem da dio ljudi i ne sluti da su otišli kao podrška određenim idejama, a završili kao statisti u nečijem filmu.

Šta su radili političari u Istočnom Sarajevu?

Kreirali pseudo stvarnost, zdušno davali podršku Vučiću, vlast ali i opozicija, da dobro ste čuli “opozicija”. Pokušali su nas ubijediti da je ono što radi Dodik loše, a oni što radi Vučić dobro, iako je riječ o istoj strani medalje. 

Sinoć se slavilo u Banjaluci i Trebinju, u Istočnom Sarajevu muk na ulicama. Jutro, muk. Niko se ne oglašava. Gdje su nestali naši predstavnici?

Ali, barem se jutros slobodnije diše.