Cijena otpora: Kako se u BiH guši građanski aktivizam protiv štetnih projekata
Bez obzira na to u kojem dijelu Bosne i Hercegovine mještani i aktivisti ustaju protiv štetnih rudarskih projekata, geoloških istraživanja i sličnih aktivnosti koje su usmjerene na eksploataciju prirodnih dobara, napadi i pritisci na one koji pružaju otpor imaju iste obrasce. Borba za životnu sredinu i ognjište često uključuje opasnost po život, ugrožavanje porodice, gubitak radnog mjesta i druge posljedice. No, ujedinjeni i solidarni trn su u oku krupnom kapitalu koji je u sprezi s politikom. Ostaju i opstaju. Istražili smo šta sve preživljavaju aktivisti i aktivistkinje u Bosni i Hercegovini?
Piše: Sanja Vasković
Naslovna fotografija: ACT
U opštini Jezero, tačnije u dolini Plive, posljednih godina vrše se detaljna geološka istraživanja mineralnih sirovina. Istraživanja olova, cinka, bakra, barita i drugih pratećih metala vrši kompanija “SNK Metali”, podružnica firme “Lykos Balkan” čiji je direktor i osnivač početkom istraživanja bio Miloš Bošnjaković – inače poznat po raznim rudarskim projektima koje je započinjao ili pokušao započeti sirom BiH od Vareša, Ozrena pa do Šipova. Isti je svojevremeno uvjeravao da nikakva opasnost po životnu sredinu i lokalnu zajednicu ne postoji.
No, mještani nisu bili saglasni sa Bošnjakovićem. Projekat je izazvao protivljenje dijela lokalnog stanovništva i ekoloških organizacija, koje su izrazile zabrinutost zbog mogućih posljedica buduće eksploatacije rude posebno na izvore pitke vode. Simptomatično je i to da je, kao i oko projekta u Varešu koji je takođe pokrenuo Bošnjaković, i u ovom slučaju otpor ujedinio ljude iz zajednice. U zaštitu životne sredine, ali i života na ovom području, ustali su zajedno stanovnici Jezera, Šipova i Jajca.
Glas protiv štetnih posljedica geoloških istraživanja i mogućeg otvaranja rudnika u Jezeru prvo su podigle žene. Ustale su protiv interesa krupnog kapitala praćenog političkom podrškom aktuelne vlasti.
Amela Šabić-Ahmečković bila je među prvim mještanima Jezera, koja je još 2022. godine otvoreno govorila o zabrinutosti građana i mogućim posljedicama ovog projekta. Tužba za navodnu klevetu investitora, koja je kasnije povučena, stalni pritisci, diskreditovanje i drugi načini pomoću kojih se moćnici pokušavaju obračunati sa onima koji se suprotstave njihovim interesima, za Amelu, ali i druge aktiviste i aktivistkinje sa ovog područja, izuzetno su stresne i iscrpljujuće.
Posljednjih godinu dana Amela se povukla iz javnog aktivizma zbog tesko pogoršanog zdavstvenog stanja. Usljed rijetke bolesti izgubila je vid. Sumnja se da je, između ostalih faktora, na brzu progresiju bolesti utjecala je stalna izloženost nje i članova njene porodice različitim oblicima dikeditacije i pritisaka. Iako danas nije prisutna u prvim redovima borbe, njen doprinos ostaje važan dio priče o otporu.
Amela nije bila sama. Uz nju su bili i Suzana Rajković, Mirela Hajder, Mišo Trivučević, Velid Hrnjić, Mumin Keljalić…
Razgovarali smo sa Suzanom Rajković, koja kaže da se u njihovoj zajednici konstantno vodi negativna kampanja protiv aktivista.
„Otvaraju se lažni profili i stranice putem kojih se pokušava degradirati naš ugled na ružan i negativan način. Iznose se stvari iz našeg privatnog života od kojih se prave negativne konstrukcije i izmišljene priče da smo strani plaćenici, izdajnici i slično. Tako da smo, slobodno mogu reći, prošli kroz veliku golgotu kada su u pitanju takve stvari”, priča za SPIN Info Rajković.
U razgovorima o pritiscima i kampanjama blaćenja, naši sagovornici često su pominjali načelnicu Opštine Jezero, Snježanu Ružičić, u kontekstu tih događaja. Osim aktivista, na meti je bila i opoziciona odbornica Radica Milanović, ali i novinari koji kontinuirano prate dešavanja u Jezeru i okolini.
Novinar Gerile Dejan Rakita smatra da je zabrinjavajuće to što je načelnica očito navikla da javno targetira neistomišljenike.
„Za novinare ili javne ličnosti to i nije neki problem, ulazi to nekako u opis posla. Međutim, ona to radi i sa ljudima iz svoje lokalne zajednice i to je zabrinjavajuće, jer su to ljudi bez alata da adekvatno odgovore ili se zaštite. Na taj način se guši kritika rada javnih organa koji treba da služe narodu, a ne da bude obratno”, kaže Rakita.
Borba za Jezero ipak je pokazala solidarnost, uprkos etno-nacionalnoj retorici iz političkih krugova koja je služila kao alat razbijanja aktivizma.
Od samog početka borbe protiv geoloških istraživanja i planiranih rudarskih aktivnosti u dolini Plive, nezavisni portal Jajce Online bio je uz građane, aktiviste i lokalne zajednice Jezera, Mrkonjić Grada i Šipova izvještavajući i informišući javnost o informacijama o projektu koje nisu dobijali od institucija ni od rudarske kompanije.
Protiv uredništva portala vođene su kampanje, iznošene neistine sa pokušajem crtanja mete na čelu, samo zato što su novinari radili svoj posao.ačelnica je podnijela i krivičnu prijavu. U novije vrijeme napadi i optužbe imaju i političku dimenziju. No, iz Jajce online podvlače da će bez obzira na pokušaje diskreditacije, pritiske i različite oblike zastrašivanja nastaviti raditi u interesu javnosti.
S druge strane, načelnica Ružičić smatra da se lažima i neistinama urušava njen lični, ali i politički kredibilitet.
„Geološka istraživanja koja su se desila u opštini Jezero kao i Mrkonjić Gradu i Šipovu su nešto, što ako već bude moralo da se nastavi i bude se dešavalo na području opštine Jezero kao načelnik opštine, a onda i kao čovjek, sa sigurnošću mogu reći da moje aktivnosti će i dalje biti usmjerene na kontrolu da li se sve radi u skladu sa zakonskim propisima i u cilju zaštite životne sredine”, tvrdi načelnica u videu koji je objavila na društvenim mrežama prije nekoliko mjeseci.
Stakić: „Teško je u malim sredinama, gdje su sela napuštena i razuđena”
Dok se aktivisti u Jezeru i okolini još uvijek bore protiv mogućeg otvaranja rudnika, onaj kod Prijedora, tačnije u Bukovoj Kosi, već je, kako mještani odavno upozoravaju, zagadio vodu i vazduh, stvorio klizišta te onemogućio normalan život.
U ovom mjestu je 2023. godine započeo projekat površinske eksploatacije lignita. Od samog početka projekat je izazvao sporove između investitora, lokalnog stanovništva, ekoloških organizacija i institucija Republike Srpske. Mještani tvrde da su mašine ušle na teren i da je kopanje počelo prije nego što su pribavljene sve potrebne dozvole, posebno ekološka dozvola. U Bukovoj Kosi kopa firma “Drvo export”. U javnosti se kompanija najčešće povezuje sa Srđanom Klječaninom Rufijem, biznismenom iz Teslića i odbornikom SNSD-a.
Akademski slikar i aktivista Miroslav Stakić godinama se suprotstavlja ovom projektu i javnosti šalje slike stravičnih prizora iz Bukove Kose. Investitori i političari nisu mu direktno prijetili, već preko ljudi koje Miroslav poznaje, a koji su mu, kako kaže, prenosili dobronamjerne poruke: „Znamo gdje ti radi supruga i gdje ti dijete ide u školu.“
Bukova Kosa, foto: Miroslav Stakić
Miroslav nije odustajao, počelo je uništavanje imanja njegove porodice koje se nalazi tik uz rudnik. Bez obzira na sve pritiske, Stakić kaže da neće odustati.
„Mogu jedino fizički da me likvidiraju. Uništili su mi svu imovinu: jednu parcelu od 297 kvadratnih metara, oko 2.000 kvadratnih metara dvorišta, pristupni put i drugo. Ja neću pristati i ne želim da odustanem. Oni mogu da otimaju, pokazali su svoju silu i političku moć. Mogu da uzimaju šta žele, ali moj svjestan pristanak nikada neće dobiti”, kaže Stakić u razgovoru za SPIN info.
Da je profit jedini motiv, pokazuje i uništeno stratište stradalih srpskih civila u Drugom svjetskom ratu na ovom području.
„Iako se ovo sada dešava na mojoj parceli, nekoliko puta sam javno govorio i o Ozrenu, Majevici, Kupresu, Varešu i svemu što se dešava širom Bosne i Hercegovine. Uvijek ću govoriti protiv suludih projekata i investicija koje lokalnoj zajednici ne donose ništa osim štete i dugoročnih problema”, zaključuje Stakić.
Pritiske i ucjene trpe njegove kolege i saborci širom BiH.
Poljašević: „Želimo da nastavimo da živimo na Ozrenu“
Građani i ekološka udruženja sa Ozrena ostvarili su nekoliko pravnih pobjeda, ali borba, koja traje punih pet godina, još nije završena. U nju su svakako mnogo uložili.
Naime, na Ozrenu se trenutno traže metalne rude odnosno nikl, kobalt, bakar, olovo, cink, srebro i zlato. I na ovom prostoru istraživanja vrši već pomenuta firma povezana sa Milošem Bošnjakovićem, odnosno “Lykos Balkan”. Protivnici istraživanja, među kojima su dio mještana Sočkovca u opštini Petrovo i ekološka udruženja, strahuju da bi istraživanja mogla biti uvod u buduću eksploataciju rude i da bi rudnik mogao ugroziti izvorišta vode, šumske ekosisteme Ozrena, poljoprivredu, biodiverzitet i zaštićena područja.
Oni koji su ukazivali na moguće štetnosti projekta, bili su izloženi pritiscima. U početku je sve krenulo “klevetanjem i blaćenjem”, etiketiranjem aktivista kao “rušilaca Republike Srpske” i slično. Narativ je, simptomatično za sve isti.
Uslijedili su pokušaji podmićivanja, ali i kućne posjete aktivistima od strane lica za koje je u zajednici poznato da su povezana sa kriminalnim radnjama, prilikom kojih su im upućivane neke vrste prijetnji, tvrde naši sagovornici.
Protest Ozren, Foto: Gerila
Jedan od najglasnijih aktivista sa ovog područja, Zoran Poljašević, u međuvremenu je izgubio i posao. Sve se desilo u periodu kada se odvijala javna rasprava oko izmjena i dopuna Zakona o geološkim istraživanjima Republike Srpske na kojima je i Zoran učestvovao te jasno i argumentovano govorio protiv pogubnih predloženih izmjena zakona gdje, između ostalog, lokalne zajednice nemaju dovoljno mehanizama da utiču na odluke o istraživanjima na njihovom području.
U međuvremenu, Poljaševiću nije produžen ugovor u preduzeću “Elektro Doboj” iako je bio zaposlen na sistematizovanom radnom mjestu sa odgovarajućim stručnim kvalifikacijama.
“Ugovor mi nije produžen bez ikakvog obrazloženja, s tim da sam preko posrednika upozoren da bi me tako nešto moglo snaći ”, pojašnjava Poljašević.
Aktivisti su u tom periodu organizovali i javnu tribinu o potencijalnim štetnim posljedicama rudarenja kancerogenih metala na Ozrenu. Prije početka tribine pedesetak stranačkih aktivista pojavilo se ispred objekta, međutim specijalna jedinica MUP-a RS spriječila je sukob tako što je fizički odvojila grupu aktivista. Pritisak je nastavljen i kasnije.
„Boris Jerinić, gradonačelnik Doboja, nas je javno optužio za paljenje pet turističkih bungalova na Ozrenu, nakon čega smo podnijeli krivičnu prijavu protiv njega, međutim, do današnjeg dana bez sudskog epiloga”, priča nam Poljašević.
Podjećamo da je u maju ove godine održan referendum u mjesnoj zajednici Sočkovac u opštini Petrovo, gdje se 98 % mještana izjasnilo protiv štetnih rudarskih projekata.
Prijave policiji su takođe korišćene kao metod zastrašivanja.
Tako je prije dvije godine Dragana Ristić, koja je bila među najglasnijim u borbi protiv rudarenja na Majevici, saslušana u policijskoj stanici Lopare. Protiv nje prijavu je podnijela geološkinja firme koja je investitor projekta. Riječ je o firmi “AR Core”, Lopare, članice švajcarske kompanije “ARCORE AG”.
Borba na Ozrenu, Jezeru i Majevici traje, a u Čajniču tek počinje s obzirom na kopanja, snimanja i istraživanja koja se trenutno dešavaju oko ovih područja. Opet je u pitanju ranije pomenuta firma “Lykos Balkan”. Za razliku od pomenutih lokalnih sredina, u Čajniču je javni otpor do sada bio manje izražen, ali postoje slične zabrinutosti koje se pojavljuju u drugim sredinama gdje “Lykos” radi istraživanja. Da li će ko imati da se usprotivi istraživanjima, pita se i mještanin Čajniča Nebojša Krnojelac.
„Što se tiče stanovništva, nije zainteresovano za bilo šta”, kaže Krnojelac izražavajući zabrinutost za nadolazeće rudarske projekte. Nebojša kaže da su njegove aktivnosti počele iz revolta prema skrnavljenju izvora pitke vode “ Vrelo” koje je Čajniče snabdijevalo pijaćom vodom od pamtivijeka.
“Samoinicijativno sam stajao na mostu više dana sa plakatom na kojem je pisalo STOP MINI HIDROCENTRALAMA”, pojašnjava Krnojelac dodajući da direktnih pritisaka nije bilo, ali nije se ni obazirao.
Naime, na ovoj rječici u pogonu je mini hidrocentrala “Preliv” čiji je investitor kompanija “ Credo Invest RS” iz Banje Luke, podružnica slovačke kompanije “Credo agency”. Betonskim bunarima voda sa Vrela snabdijeva pomenutu mini hidrocentralu, dok dio vode koristi i fabrika vode. Mještani kažu da je ovo rijedak primjer toga da se pijaća voda koristi za proizvodnju električne energije, te da Vrelo koje ranije nije presušivalo, sada tokom sušnih perioda ostaje bez vode.
Isti investitor dobio je u koncesiju i dio rijeke Јanjine, gdje je planirana izgradnja više mini hidrocentrala, ali se zbog pritiska javnosti odustalo od ovog projekta, ili su barem tako lokalne vlasti obavijestile građane koji se žale na netransparentnost vezano za planirane projekte.
KAMENOLOM KUTI: Krivične prijave, pritisci, ali i jedinstvo
Oni koji se usude javno pričati rizikuju i krivične prijave sa odštetom od čak 183.000 KM, koliko je iznosila vrijednost spora u slučaju prijave koju je protiv Anera Omanovića podnio investitor odnosno firma “ HP Investing” koja iznad kuća u Kutima kod Mostara želi napraviti kamenolom.
Projekat je od početka izazvao protivljenje dijela mještana zbog straha od buke, prašine, miniranja i uticaja na životnu sredinu. Nekada su mještani ovog područja prilaz prema lokaciji planiranog kamenoloma branili sopstvenim tijelima. Borbe sa onima koji gledajući profit zanemaruju životnu sredinu i život običnog čovjeka kod Anera su svakodnevne.
Aner za SPIN Info kaže: „Nije u pitanju hrabrost, tu sam srcem”.
Dok vode borbu sa investitotom i nadležnim institucijama na različitim nivoima vlasti, tokom 2026. godine nastavila se priprema terena, odnosno pokrenuti su radovi na deminiranju Zukulja, lokaliteta na kojem je planiran kamenolom, što je izazvalo nove proteste i zabrinutost stanovnika zbog bezbjednosti i nastavka projekta uprkos njihovom protivljenju.
Foto: Eko udruženje Kuti
Prijetnje, ucjene, pominjanje porodice, sve je to Omanović zajedno sa sugrađanima prošao. No, iz Mostara je poslana jedinstvena poruka. U Kutima su Bošnjaci, Srbi i Hrvati zajedno stali u odbrani svojih kuća, bez obzira na pokušaje političara da ih posvađaju ustaljenim nacionalističkim retorikama.
U Hercegovini su se godinama ranije, ali i sada, branili pravda i pravo na zdravu životnu sredinu u kontekstu zabrana izgradnje mini hidroelektrana.
Bez obzira na pokušaje zastrašivanja, odnosno krivičnu prijavu od strane državnog elektroenergetskog preduzeća, narod iz doline Neretvice uspio je spriječiti izgradnju čak 15 malih hidroelektrana. Iako investitor nije imao sve potrebne dozvole namjera je bila krenuti sa radovima.
Važno je napomenuti da je za investitora “dovoljan” razlog za podnošenje krivične prijave taj što su mještani organizovali proteste, javna okupljanja, blokade pristupnih puteva i gradilišta da bi spriječili planirane štetne projekte.
Ovaj slučaj obznanio je jedan potpuno novi i zabrinjavajući nivo i oblik pritiska na lokalno stanovništvo. Osnovna ljudskih prava, poput prava na miran protest i organizovanje, donekle su postala predmet krivičnog gonjenja. No, naknadno je Elektroprivreda raskinula koncesioni ugovor. Odustali su od projekta jer je otpor građana bio veliki. Narod iz doline Neretvice pokazao je da neće odustati.
U BiH postaje sve teže i izazovnije baviti se građanskim aktivizmom
Neizostavni oblici pritiska na aktiviste širom svijeta, ali i u Bosni i Hercegovini su SLAPP tužbe, odnosno strateške tužbe protiv učešća javnosti, kao oružje moćnih aktera korporacija, investitora ili političara, protiv pojedinaca i grupa koje štite javni interes.
Navešćemo samo neke primjere. I u ovom slučaju, na prvoj liniji često su bile žene.
Ekološka aktivistkinja Amela Šabić Ahmečković iz opštine Jezero bila je suočena sa opomenama pred tužbu i tužbom za klevetu od strane kompanije Lykos Balkan Metals odnosno povezane firme “ SNK Metali” zbog javnog protivljenja geološkim istraživanjima. Kompanija je kasnije povukla tužbu nakon odgovora odbrane. Slučaj je okarakterisan kao klasičan primjer SLAPP tužbe.
Hajrija Čobo, ekološka aktivistkinja iz Kaknja i jedna od najglasnijih protivnica rudarskog projekta u Varešu, našla se 2023. godine na meti SLAPP tužbe koju je protiv nje podnijela kompanija “Adriatic Metals BH” zbog navodne povrede ugleda, tražeći naknadu nematerijalne štete od 2.000 KM zbog njenih javnih istupa i medijskih izjava. Slučaj je izazvao reakcije organizacija za zaštitu ljudskih prava i slobode izražavanja, koje su tužbu ocijenile pokušajem zastrašivanja aktivistkinje i ograničavanja javne rasprave o rudarskim projektima. Kasnije je Općinski sud u Kaknju odbacio tužbeni zahtjev nakon što je kompanija odustala od tužbe.
Sara Tuševljak i Sunčica Kovačević iz Istočnog Sarajeva tužene su za navodnu klevetu nakon što su javno govorile o štetnim posljedicama izgradnje malih hidroelektrana na Kasindolskoj rijeci i kritikovala investitora “ BUK” d.o.o. zbog mogućeg uticaja na životnu sredinu.
Slučaj je i dalje u toku. Nakon više od četiri godine nema pravosnažne presude, održana su samo pripremna ročišta i dio glavnog postupka, a nastavak suđenja se očekuje uskoro.
Različite reakcije institucija
Neke od aktivista i aktivistkinja koje su pokušavali zastrašiti zastupala je advokatica Jovana Kisin Zagajac. Jovana kaže da kod SLAPP tužbi i sam sudski postupak postaje kazna.
“Nije uvijek cilj da aktivista bude osuđen. Dovoljno je da mjesecima ili godinama dolazi na ročišta, traži pravnu pomoć, snosi troškove postupka i razmišlja da li će zbog naredne izjave ili protesta ponovo završiti pred sudom”, pojašnjava Jovana.
Jedan od primjera kada nije u bila pitanju klasična SLAPP tužba investitora, ali je imalo elemente strateškog sistemskog progona, je postupak koji se vodio protiv Jovana Lekanića iz Bistrice kod Prijedora.
Naime, mještani Bistrice protivili su se ekspoataciji lignita u neposrednoj blizini kuća i zemljišta. Tokom spontanog i mirnog protesta Jovan je pokušao zaustaviti prolazak kamiona koji su odvozili lignit zbog čega je protiv njega pokrenut prekršajni postupak. Sud ga je oslobodio odgovornosti, prepoznavši da se njegovo postupanje ne može odvojiti od prava na slobodu izražavanja i mirnog okupljanja.
“Taj predmet je važan jer pokazuje dvije potpuno različite reakcije institucija. Dok je policija vidjela samo prekršaj, sud je prepoznao građanski protest i obavezu države da pokaže određeni stepen tolerancije prema mirnom okupljanju”, kaže Kisin Zagaja.
I u BiH se aktivno zagovara usvajanje Anti-SLAPP zakona kako bi sudovi mogli po kratkom postupku odbaciti tužbe čiji je jedini cilj ućutkivanje javnosti. Iako izuzetno značajan mehanizam za građanski aktivizam, postavlja se pitanje njegove moguće primjene, ali i pitanje političke volje za donošenje sveobuhvatnog Anti-SLAPP zakona.
Advokat Aleksandar Jokić smatra da bi ovakav propis bio izuzetno značajan iz ugla građanskih aktivista i medija, jer u Bosni i Hercegovini postaje gotovo nemoguće baviti se građanskim aktivizmom.
„Država sve više zapada u bezvlašće, a institucije postaju potpuno instrumentalizovane u službi krupnog kapitala i političkih interesa. Sama regulacija ovog pitanja značila bi mnogo, odnosno pružila bi određeni nivo zakonske zaštite građanskim aktivistima. Međutim, drugi dio problema jeste primjena takvog zakona. Ako se zaustavimo samo na njegovom usvajanju, bez adekvatnih mehanizama za njegovu primjenu i bez obuke sudija i tužilaca kako da postupaju u ovakvim situacijama, nećemo postići željeni efekat”, naglašava Jokić.
Sužavanje prostora djelovanja
Globalna analiza međunarodne organizacije za zaštitu ljudskih prava “Front Line Defenders” za 2025/26 pokazala je zabrinjavajuće stanje. Tokom prošle godine najmanje 357 branitelja i braniteljica ljudskih prava ubijeno je u 27 zemalja širom svijeta.
Izvještaj pokazuje da su države u svim regionima usvojile nove represivne zakone uključujući one donijete pod izgovorom borbe protiv terorizma, špijunaže ili zaštite nacionalne bezbjednosti, kao i zakone o „stranim agentima” ili druge represivne mjere kojima su branioci ljudskih prava dodatno kriminalizovani ili je njihov rad otežan. Izvještaj mapira i slučajeve iz Bosne i Hercegovine i regije.
Iz Fondacije Atelje za društvene promjene (ACT) upozoravaju da se prostor za djelovanje ekoloških aktivista i aktivistkinja u Bosni i Hercegovini postepeno i kontinuirano sužava.
“ Ovaj trend nije izolovan niti specifičan samo za našu zemlju, on prati zabrinjavajući globalni obrazac sve većih pritisaka na branitelje ljudskih prava, zaštitnike okoliša i nezavisne novinare i novinarke”, kaže za SPIN Info Azra Berbić aktivistkinja i zamjenica direktorke Fondacije Atelje za društvene promjene.
Diskreditacije, prijetnje, pokušaji zastrašivanja, administrativne opstrukcije te rizici od SLAPP tužbi posebno pogađaju aktiviste u manjim lokalnim sredinama.
“ U ovim sredinama takvi pritisci ne pogađaju samo pojedince koji javno istupaju, već često utiču i na njihove porodice, egzistenciju, profesionalni položaj i osjećaj lične sigurnosti. Upravo zbog toga mnogi građani odustaju od javnog djelovanja, iako prepoznaju štetne posljedice projekata ili politika koje utiču na njihov okoliš i kvalitet života, naglašava Berbić.
Iz ACT-a upozoravaju da trend koji se odnosi na sužavanje građanskog prostora direktno utiče na kvalitet demokratije, transparentnost, donošenja odluka i mogućnost građana da učestvuju u zaštiti javnog interesa.
Aktivisti u Bosni i Hercegovini i regionu koji brane životnu sredinu često djeluju u uslovima povećanog pritiska. Istovremeno, izloženi su različitim rizicima od javnog diskreditovanja i govora mržnje, do SLAPP tužbi, prekršajnih i drugih pravnih postupaka koji mogu imati efekat zastrašivanja i obeshrabrivanja građanskog djelovanja.
Potrebna je graditi mehanizme podrške i otpornosti. Aktivisti trebaju pravnu zaštitu, pristup informacijama, transparentno odlučivanje, zaštitu institucija, ali i podršku zajednice u kojoj djeluju.
Svaka pojedinačna priča o malim, ali velikim ljudima koji stoje na prvoj liniji odbrane životne sredine identična je po onome sa čime se suočavaju u svojoj borbi.
Ipak, niko od njih ne misli odustati, uprkos svemu što proživljavaju.
_________________________________________________
Ovaj tekst je nastao u okviru nagradnog konkursa za novinare i novinarke, koji je sprovela Fondacija Atelje za društvene promjene – ACT u junu 2026. godine.
