Koliko košta budućnost ove zemlje- 100 KM?

Nekada su age od kmetova uzimale trećinu prinosa tj. trećinu od cjelokupnog prinosa žita i polovinu od voća i sijena. Vijekovima kasnije, nismo napredovali, samo je robovanje narodom dobilo svoje savremene oblike. Danas “age” ne uzimaju trećinu, ali uzimaju budućnost! Tačnije, kupuju je našim novcem. I što je najgore, nekada su se ljudi bunili kad im otimaju imovinu, a sada rado pristaju i još kažu: “Hvala”.

 

Nakon svih poniženja dodatno smo zgaženih sa famoznih 100 KM pomoći koje dijele vlasti Republike Srpske. (Slučajno, pred izbore?!)

 

Jeftina propaganda i fotografija srećnih mladih ljudi koji će dobiti stotinu maraka. Taj novac će, čini se, promijeniti im život, stotinu maraka zbog kojih vrijedi ostati u ovoj zemlji… A u stvari, dali ste im stotinu maraka i  objasnili da ne mogu uspjeti u ovoj zemlji ako nisu uz vas. I to nije dovoljno, ne samo da trebate biti srećni zbog stotinu maraka nego i javno se zahvaliti kako je to pokazatelj da vlast brine o mladim ljudima… 

 

I još ubjeđujete građane da je ovo zemlja prosperiteta i razvoja.

 

Kakva je to zemlja i budućnost koja se prodaje za 100 maraka?  

Kako se kupuje zemlja, koliko košta, košta li 100 KM?

 

Možda najviše boli činjenica da na ovo pristaju mladi ljudi koji bi trebali biti faktor promjena, izaći na ulice i reći ‘Dosta ponižavanju’, ali ne, umjesto toga izabrali su da obezvrijede znanje i diplome zarad “besplatnog točenja alkohola” i budućeg obećanog posla koji će im obezbijediti da rade, a da zapravo ništa ne rade. Jer to je cilj i vrijednosni sistem na koji smo pristali.

 

Za stotinu maraka smo dali sve, i rijeke i šume, i postali robovi, zaluđeni fanatici koji vjeruju da je to sve za njihovo dobro. Koji šire zastave, svečano, punog srca i ponosno, i koji dođu kući i gledaju kako da prežive do prvog u mjesecu. Kojim se nameće da se brane od  spoljnih neprijatelja, a zapravo su neprijatelji sami sebi i svojoj djeci jer pristaju na to da se prodaju, apsurdno, za svoje pare.

 

I što je najgore u toj suludoj svakodnevnoj retorici i neki od njih su počeli da vjeruju to, da zaista pomažu narodu. Pomažete, ali svojim kumovima i prijateljima da se bogate na račun narodnih para.

 

Autor: Sanja Vasković

 

 

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *