Kuti i kamenolom: Borba mještana protiv projekta na minskom području

Dok se na brdu iznad mostarskog naselja Kuti krči šuma pod izgovorom deminiranja, mještani tvrde da se radi o pripremi terena za kamenolom – i upozoravaju da se bezbjednost ljudi stavlja iza interesa investitora.

Piše: Dejan Rakita/Gerila

U naselju Kuti kod Mostara, gdje svega nekoliko stotina metara dijeli porodične kuće od planiranog eksploatacionog polja, priča o kamenolomu već godinama traje kao borba za opstanak. Najnoviji događaji dodatno su produbili nepovjerenje mještana prema institucijama i investitoru.

„Dana 25. februara 2026. godine u naše naselje došla je privatna firma koju je angažovao investitor u vezi sa planiranim kamenolomom na lokalitetu Kuti, kako bi vršila deminiranje terena. Već na početku bilo je čudno na koji način se pristupilo tom poslu – radnici su pješke, oko dva kilometra, dolazili do područja za koje se zna da je minski sumnjivo“, kaže za Gerilu mještanin i aktivista Aner Omanović.

Ono što je uslijedilo, tvrdi, dodatno je pojačalo sumnje.

„Na svega pedesetak metara od granice planiranog kamenoloma nalaze se mine za koje su mještani odranije znali i koje su prijavili direktno direktoru BHMAC-a u Sarajevu. Deminerska ekipa je na terenu boravila oko 15 dana, ali ono što smo mi mogli vidjeti ne liči na deminiranje. Nismo primijetili upotrebu detektora metala niti opreme koja se inače koristi u tim postupcima. Umjesto toga, radilo se uglavnom o krčenju i pilanju šume“, navodi Omanović.

Od mještana smo dobili i snimak za koji tvrde da prikazuje način „čišćenja“ terena – krčenjem šume motornim pilama, bez vidljivih procedura deminiranja.

Nakon odlaska ekipe, dodaje, niko iz nadležnih institucija nije kontaktirao mještane kako bi pokazali lokacije mina koje predstavljaju direktnu opasnost.

„Postavljamo pitanje – da li neko treba da izgubi život da bi institucije reagovale? Stiče se utisak da BHMAC reaguje samo kada su u pitanju interesi privatnih investitora, dok bezbjednost lokalnog stanovništva ostaje u drugom planu.“

Godine borbe i nepovjerenja

Otpor mještana ne traje od juče. Koncesija za eksploataciju kamena dodijeljena je još 2015. godine, a ozbiljniji sukob počinje 2021, kada, prema riječima mještana, investitor prvi put ulazi sa teškom mehanizacijom na brdo iznad sela.

Jedna okolinska dozvola je u međuvremenu poništena sudskom presudom, ali je nova izdata 2024. godine – uprkos protivljenju lokalne zajednice.

„Znajući da su to minska polja, na javnoj raspravi 2024. godine nas oko 150 se jasno izjasnilo da je protiv otvaranja kamenoloma u našem naselju“, kaže Omanović.

Mještani tvrde da tokom postupaka nisu bili adekvatno informisani niti ravnopravno uključeni u donošenje odluka koje direktno utiču na njihove živote. Posebno problematičnim smatraju studije i nalaze koji su pratili izdavanje dozvola.

Omanović navodi da je u jednom dokumentu navedeno kako u krugu od 700 metara nema stanovnika – iako se kuće nalaze neposredno uz planiranu lokaciju.

Slične primjedbe iznosi i mještanin Krsto Lozo, koji tvrdi da je dokumentacija puna nelogičnosti i spornih procjena – od nosivosti mosta kojim bi prolazila teška mehanizacija do pogrešnih podataka o strukturi zemljišta i načinu korištenja prostora.

Za mještane, međutim, ključni problem ostaje bezbjednost.

Brdo na kojem je planiran kamenolom godinama je označeno kao minski sumnjivo područje. Upravo zbog toga mnogi vjeruju da su aktuelne aktivnosti na terenu zapravo priprema za eksploataciju, a ne stvarno deminiranje.

Da su mine itekako prisutne na ovom prostoru pokazuje i fotografija koju su nam poslali mještani Kuta, gdje je neposredno uz put golim okom vidljiva potezna mina.

„Ovo nije samo pitanje kamenoloma, već i sigurnosti ljudi“, poručuju mještani, upozoravajući da se u blizini nalaze i farme, te da opasnost ne prijeti samo ljudima nego i životinjama.

Eksploziv, prašina i strah

Osim mina, mještani ukazuju i na potencijalne posljedice eksploatacije.

Prema dostupnim podacima iz projektne dokumentacije, eksploatacija bi podrazumijevala korištenje stotina kilograma eksploziva mjesečno.

„Predviđeno je po kvadratnom metru 400 grama eksploziva… mjesečno oko 1200 kilograma. Od toga će pucati fasade i prozori“, upozorava Omanović.

Dodaje i problem prašine, koja bi, kako tvrdi, bila neizbježna na udaljenosti od svega 100 do 300 metara od kuća.

„Ovo je borba za goli opstanak – ako kamenolom proradi, mi ćemo se morati odseliti“, poruka je koju mještani ponavljaju godinama.

U selu danas živi više od 60 porodica različitih nacionalnosti, koje su, kako ističu, zajedno stale u odbranu svojih domova.

Prioriteti deminiranja: između potreba mještana i finansiranja projekata

Prema važećoj okolinskoj dozvoli, prije bilo kakvih radova potrebno je izvršiti kontrolu prisustva mina i provesti deminiranje u saradnji sa BHMAC-om.

Istovremeno, mještani tvrde da su još ranije tražili deminiranje područja, ali ne selektivno.

„Tražili smo da se razminira cijelo područje, a ne samo prostor gdje treba doći kamenolom“, navode.

Direktor Centra za uklanjanje mina u BiH (BHMAC) Enis Horozović kaže za Gerilu da se deminiranje u Kutima provodi u skladu sa standardnim procedurama, ali potvrđuje da je zahtjev za radove povezan sa interesima investitora.

„Naši demineri su do sada radili na stotine kilometara, preko 3.400 kvadratnih kilometara ovim načinom rada. Problem sa Kutima je najvjerovatnije vezan za kamenolom, jer je investitor podnio zahtjev prema nama i finansira te aktivnosti, s obzirom na to da mi bez toga ne bismo mogli raditi“, navodi Horozović.

Ističe da BHMAC nema nadležnost nad samim projektom kamenoloma.

„Šta će dalje biti, to je pitanje za druge institucije koje treba da odobre ili ne odobre kamenolom. Mi imamo obavezu da čistimo zemlju od mina i to je naš posao.“

Horozović dodaje da je i ranije bio na terenu u Kutima, te da su mu mještani ukazivali na potrebu deminiranja u neposrednoj blizini kuća.

„Bio sam tamo 2024. godine i tada su mještani pitali zašto se ne deminira iznad njihovih kuća. Blizu smo toga da Oružane snage BiH organizuju te aktivnosti, moguće već u aprilu ove godine. To je moj lični angažman i nadam se da ću to završiti.“

Ukazuje i na širi problem finansiranja deminiranja u BiH.

„Ovo nije prvi put da investitor finansira čišćenje određenog područja od mina. Ostali smo bez većine donatora i nama je svaki kvadratni metar bitan. Razumijem građane, ali mi nismo ta adresa – to su institucije. U BiH je još oko 770 kvadratnih kilometara pod minama i svaki metar nam je važan“, kaže Horozović, naglašavajući da BHMAC, kako tvrdi, radi „po standardnoj proceduri“.

Investitor: Sve je zakonito

Iz kompanije Majdan Kuti d.o.o. odbacuju optužbe i tvrde da se projekat realizuje u potpunosti u skladu sa zakonom.

U reakciji na medijske navode ističu da je studija uticaja na okoliš pozitivno ocijenjena od strane stručne komisije i da „projekt ne predstavlja štetan utjecaj na okoliš niti ugrožava stanovništvo“.

Navode i da su tvrdnje o nezakonitosti dio „dugotrajnog pokušaja diskreditacije investitora“, te da je pitanje pristupnog puta već riješeno kroz institucionalne postupke.

Posebno odbacuju optužbe mještana u vezi sa blokadama.

„Upravo su pojedini ‘mještani’ vlastitim djelovanjem – postavljanjem betonskih blokova, zemljanih nasipa i žičane ograde – blokirali put, čime su spriječili dolazak deminerskih ekipa“, navodi se u saopštenju.

Kompanija tvrdi i da iza dijela protesta stoje interesne grupe koje nemaju direktnu vezu sa lokalnom zajednicom.

Između zakona i života

U međuvremenu, slučaj je dobio i političku dimenziju. Mještane je nedavno posjetio ministar pravde Republike Srpske Goran Selak, koji je poručio da „ljudi imaju pravo na život, slobodu i pristup svojim domovima“, te apelovao na institucije da pokažu razumijevanje.

Ipak, suštinski problem ostaje neriješen.

Na jednoj strani su institucije koje su izdale dozvole i investitor koji tvrdi da je sve u skladu sa zakonom. Na drugoj – mještani koji tvrde da se odluke donose bez njih, na osnovu spornih studija i uz ignorisanje osnovnih sigurnosnih rizika.

„Mi nemamo ništa protiv investitora“, kaže Omanović.

„Ali imamo protiv toga da nam kamenolom bude 100 ili 200 metara od kuća, da nam djeca žive u strahu i da mi čekamo kad će se nekom nešto desiti”, zaključuje Omanović u razgovoru za naš portal.