Namješten konkurs nije više vijest, u nekim institucijama nije ni raspisan

Ukoliko u medjima pročitate vijest, na primjer: Nakon uredno ispoštovane konkursne procedure, potrebnih kompetencija te prethodnog iskustva u radu na sličnim poslovima, lice N.N. zaposleno je na nekoj od pozicija u državnoj instituciji/preduzeću, sigurno biste pomislili da je u pitanju lažna, satirična vijest. (Doduše, u našim medijima je nekada teško razlikovati satirične vijesti od pravih, jer je sunovrat novinarstva praćen tabloidizacijom nešto što je realno stanje medija.)

 U državama Zapada, tj. nekoj demokratiji kojoj težimo, teško je ljudima objasniti mentalitet našeg čovjeka, i pojasniti im da u Bosni i Hercegovini, na primjer, na poziciju ministra može biti postavljen bilo ko?! Da li je imao iskustva u poslovima iz resora kojem je nadređen potpuno je nevažno, bitno je da zadovoljava normu Srbin/ Bošnjak/Hrvat/ ostali, i da je svrsishodan nečijim interesima (kombinatorike su više nezamislive i samim akterima ). Opšti interes je nešto što je nepoznanica našem društvu.

Stranačka/rodbinska/interesna i druga zapošljavanja u državnim/republičkim/opštinskim ili drugim institucijama postala su poželjan model funkcionisanja društva. Građani su odavno izgubili vjeru u institucije ili su se jednostavno linijom manjeg otpora prilagodili pa svoje ponašanje, stavove i političko djelovanje usmjerili nametnutim obrascima. A jedan od njih je svakako i taj da je moguće zaposliti se u neku instituciju ili preduzeće bez konkursa!

U našoj državi je prisutan i ‘princip neprincipijelnosti’ koji se odnosi na to da je u redu kada mi ili neko nama blizak dobije posao bez konkursa, ali kada smo mi žrtve iste takve politike e onda „nije fer„, „sve kriminal i korupcija„, „treba ići iz ove države“ i slično.

Ne treba ići iz ove države, državu čine građani koji vjeruju svojim institucijama. Potrebno je mijenjati ovaj sistem osmišljen tako da država postaje privatno vlasništvo, i da promjena vlasti ne znači nužno promjenu sistema, već samo ljudi na određenim funkcijama.

Osim toga, postavlja se pitanje šta nam je do sada praksa ukazivanja na zapošljavanja mimo konkursne procedure donijela? Poneki osvrt u medijima koji nakon sedam dana svi zaborave jer je previše oblasti koje nisu funkcionalne u ovoj državi.

Jedan mali pomak ka ukazivanju na ove „društveno prihvatljive pojave“, tj. zapošljavanje bez konkursa, učinili su članovi Udruženja “Restarst Srpska“ koji su predali u NS RS peticiju  „Konkursom do posla„. Cilj peticije jeste donošenje Zakona o izmjenama i dopunama zakona o sistemu javnih službi kako bi se zaustavilo partijsko zapošljavanje.

Članovi Udruženja “Restart“ skupili su blizu 4 000 potpisa. Ukoliko njihov prijedlog prođe u parlamentu Srpske, predviđeno je da Agencija za državnu upravu vrši konkursne procedure, a ne da, kako kažu, svaka institucija to radi po svom nahođenju.

Članovi ovog udruženja navode da i kada bude konkurs postoje određene nepravilnosti i prostor za manipulacije, međutim, ipak je konkurs određena brana, postoji mogućnost žalbe.

Jesmo li to sada došli u stadijum razvoja društva kada zahtijevamo da nam se barem omogući konkursna procedura iako znamo da je bez intervencije „sa strane“ nećemo proći?!

Autor: Sanja Vasković