Podobna i nepodobna djeca – slika propasti jednog društva

Jesmo li se nekad zapitali gdje je granica?

Ne, ne, spustite pištolje! Nema potrebe za tim, nisam mislio na tu granicu.

Postoji li uopšte granica dobrog ukusa, granica dokle moral može pasti u politici, granica do koje uopšte neka politička partija treba da ide?

Ako postoji, koliko visoko, odnosno nisko je postavljena? Ako ne postoji…. ček, pa stvarno se čini da ne postoji.

Nedavno je u Trebinju, na javnom glasilu izašao naslov “Mladi SNSD-a obradovali mališane paketićima”.

Čekajte, mogu li oni nekoga ubijetiti da su se skupili i dogovorili da će odvajati od popodnevne kafe (i(li) cigara) ili preskočiti vikend, ostati kući umjesto kafane pa ušparati jer su mislili na djecu?!

I kamen bi zaplakao kad vidi kakve žrtvenike i omladinu imamo.

Iste one koji su se učlanili u vladajuće partije zbog rješavanja isključivo ličnog pitanja, bez i da pomisle kuda plovi ovaj brod.

Istu onu omladinu koja se spremna žrtvovati “pod zastavom Srpske” od kuće do kuće pred izbore, ne bi li koga “ubijedili” u to da je “program” baš njihove opcije najbolji za budućnost naše lokalne zajednice ali i Republike Srpske.

A program obično glasi: “Bi li potpis’o, pravimo sad ovaj spisak, jbg, treba mi pedeset glasova za ________ _______ , obećao mi je pripravnički. . .”

Čekajte malo, poznajete li vi nekog mladog SNSD-ovca koji se učlanio u tu stranku zbog ideološke odrednice? Ja ne, osim ukoliko je ideologija trasirati put do HET-a, Elektroprivrede RS, neke pozicije u gradskoj upravi.

Vladajuća partija koja gospodari deceniju i po svjesno ili ne tokom godine stvara siromaštvo i bijedu, a onda šalje svoje “pionire” da “obraduju mališane” putem Crvenog krsta čijim roditeljima ne daju priliku da sami obraduju svoju djecu, kojoj je čokolada misaona imenica.

Za bilo koju političku opciju koja se na ovaj način pokušava promovisati, za ovaj potez imam prezir i gađenje, a posebno za one koji bi svojim položajem u vlasti mogli, odnosno morali na potpuno drugačiji način pristupiti kreiranju ambijenta u kojem će ova djeca sutra, ali i njihovi roditelji danas imati makar život dostojan čovjeka.

Živimo li to mi u lošoj i neukusnoj komediji?

Dokle ćemo koristiti djecu u političke svrhe?

Hajde što pokušavaju ispasti humanitarci, ali zamislite situaciju u kojoj se jedno udruženje pod nazivom “4+” uzaludno godinama obraća gradskim vlastima da pomogne majkama sa četvoro i više djece, a gradske vlasti se prave kao da se ništa ne događa.

Pa nakon posljednjeg pokušaja da se natalitet stimuliše i nagradi imamo osnivanje novog udruženja “3+” iza kojeg, kako nezvanično saznajem stoji jedan od načelnika odjeljenja gradske uprave Grada Trebinja?!

Čekajte, ako sam dobro shvatio – dijete ako ima sreću da se rodi u kući roditelja koji su bliski vlastima biće podržano i njegovi roditelji stimulisani za rađanje njegovog brata ili sestre?

A ako ima “nesreću” da se rodi tamo gdje se ne favorizuje lokalna vlast, neće dobiti ništa?

Da, naravno da će sad stići odgovor i oštar demanti kako su ovo napadi na novoosnovano udruženje. . .

Znači, nema novca za “4+” a biće za “3+” ?!

Ili nema novca za “4+” ali neće biti ni za “3+”, pa zašto je onda osnovano?

Čekajte, je li teže roditeljima izdržati finansijski troje ili četvoro djece? Šta je prioritetnije?

A, da, pa u “3+” spada i četiri, pet, šest. . .

Ali spada i troje, što je “mana” udruženja “4+”, što će reći da je više roditelja obuhvaćeno koji će imati pravo na određene beneficije i pomoći ili u prevodu – više glasova.

Ako osnivanje “3+” nije ništa drugo nego namjera da bi se briga o ovoj populaciji povjerila “provjerenijim kadrovima” ili ne daj Bože podloga za neke zloupotrebe, zašto onda za “4+” nikada nije bilo ni marku iz gradskog budžeta?

Kako onda to da za “4+” imaju sluha u Banjaluci, Zvorniku, Laktašima, Istočnom Novom Sarajevu, Istočnoj Ilidži, Tesliću, Brodu, Doboju. . . ?

Dijeliti majke je potpuni bezobrazluk i crvena linija preko koje se ne smije preći. Svakoj majci treba pomoći, pogotovo u vrijeme bijele kuge i prevelikih iseljavanja iz naše zemlje, gdje iz godine u godinu imamo sve manje prvačića u školama.

Bilo kom udruženju koje se bori za pronatalitetnu politiku želim sve najbolje i da uspije na planu svojih osnovnih ciljeva, barem onih formalno opisanih u osnivačkom aktu.

Ako neko pokuša stimulisati samo podobne i to zbog krajnjeg interesa neke stranke, ma koja to bila, neka bude svjestan da je saučesnik u propadanju ionako posrnule Republike Srpske.

Granice političkog nemorala očigledno su odavno pređene iako se čini da one i ne postoje.

Dijeliti djecu na podobnu i nepodobnu i koristiti ih u političke svrhe, ništa je drugo nego dno dna i pokazivanje pravog lica, lica bez obraza.

IZVOR: Oštro pero/ Đorđe Vučinić