Skupštinski hljeb bez motike, to spada u narkotike…

Posljednih mjesec dana politički život Istočnog Sarajeva obilježile su političke igre, kalkulacije, „preletači“, a kupovina odbornika, kao da smo na pijaci, postala je sasvim normalna i uobičajena stvar.

U opštem haosa na političkoj sceni Republike Srpske, gdje ni dobro upućeni, a ne obični građani ne znaju više ko je sa kim u koaliciji, koja stranka se raspala, koji političar je prešao gdje, ko u istoj stranci ima dvije struje, na tako malom prostoru, sa nažalost sve manjim brojem stanovnika, sva nasloga slovenskih plemena pokazuje svoj genetski kod. 

Naime, nakon 20 i kusur godina postojanja Grada Istočno Sarajevo, prvi put građani su direktno na izborima birali gradonačelnika. Iako su rezultati objavljeni u decembru, a mandat bivšem gradonačelniku ističe tek u martu, ova stavka koja nije propisana zakonom, riješena je kompromisom među gradonačelnicima, pa je 4. februara Nenad Vuković (PDP) podnio ostavku, a mandat preuzeo novi gradonačelnik Ljubiša Ćosić (SNSD). Način izbora odbornika za Skupštinu grada ostao je isti. Svaka od šest opština u sastavu grada na osnovu broja stanovnika delegiraće odbornike koji će činiti gradsku skupštinu.

Igra može da počne, pretpostavke ko za koga “radi”, ko će sa kim u koaliciju u pojedinim opštinama bile su nepredvidive i samim akterima političkih kombinatorika. Pa je tako, na primjer, u Istočnoj Ilidži DNS jedne sedmice optužio SDS da se ponaša neodgovorno prema građanima jer prekida sjednicu skupštine opštine, a sljedeće sedmice ista ova stranka zatražila prekidanje sjednice iz istog razloga?

Na naše konstatacije da i oni rade istu stvar, potvrdan odgovor, osmijeh, nikome ništa. Mediji put prema redakcijama da napišu izvještaj sa sjednice, a političari, ljuti protivnici samo pred kamerama, na ručak gdje će dogovoriti raspodjelu funkcija. Kada pričamo o Istočnoj Ilidži gdje većinu imaju SDS i PDP, podsjećamo da je sjednica čak pet puta prekidana kod tačke dnevnog reda koja se odnosi na izbor odbornika za skupštinu grada, čekale su se druge opštine, eventualno kalkulisalo, a javno pričalo o “usaglašavanju lista”.

I u Istočnom Novom Sarajevu gdje SNSD suvereno vlada, desilo se da je baš ova tačka slučajno skinuta sa dnevnog reda jer CiK nije potvrdio liste, i opet na naše pitanje dobijamo tehnički, formalni i šturi odgovor.

Zašto niko neće glasno da prizna ono što javnost zna, pitali smo i aktuelnog gradonačelnika Istočnog Sarajeva Ljubišu Ćosića. Zašto je kupovina, usudim se reći tako jer se prodaje mandat za sopstvene interese, postala normalna, uobičajena pojava?

„Ako me pitate o ovoj priči koja navodi na neku tzv. kupovinu odbornika, sam model lista koje su zatvorene i dirigovane su dovele do situacije da sve jedan čovjek koji osvoji mandat u određenoj patriji, mandat pripada njemu, a ne partiji i to nas je dovelo do situacije da mi kao pojedinci smo vlasnici svojih mandata i da sa njima, ja neću reći trgujemo nego raspolažemo, i da procjenjujemo da li je jedna politička partija u određenom momentu bolja za pristupanje njoj ili lošija u odnosu na drugu. Ja moram ovako da govorim, jer zaista mi je teško govoriti o kupovini, jer sam akter razgovora sa predstavnicima drugih političkih partija koji imaju mandate, a koji su voljni da participiraju sa SNSD-om. Nikad nismo razgovarali o kupovini, već o načinu kako taj odbornik da bude dio priče zvane SNSD“, navodi Ćosić.

Kako komentariše pojavu preletača, zašto je to postalo društveno prihvatljivo i zašto građani ne reaguju, pitali smo sociologa Vedrana Francuza.

„Nažalost, postoji samo jedna ideologija – ideologija interesa. Ovakav izborni zakon od demokratije pravi ljigavost, jer dopušta pojedincima da zbog ličnog interesa prelaze iz jednog tabora u drugi vodeći se samo motivom osvajanjem dijela kolača u vlasti. Ovakvi ljigavci su ujedno i ljušture jer mijenjaju jednu kožu za novu kožu ( stranku) ne mareći za političke vrijednosti. Lojalnost ideji gotovo blijedi od trenutka kad je pred ljigavcima ponuda da za promjenu tabora ostvare lične interese i izdaju glasače i stranku koja ih je predložila“ ističe Francuz.

Ako izračunama da mandat gradonačelniku traje četiri godine, mjesec dana su izbori prolongirani zbog korona virusa, tek nakon dva mjeseca gradonačelnik aktuelni preuzima funkciju, Skupština grada još uvijek nije formirana, čekaće se barem mjesec dana, i ako pretpostavimo da se efikasnost lokalnih parlemenata u godini izbora orjentiše samo na izborni proces, pitanje je koliko zaista efektnog vremena ostaje za kvalitetne projekte i unapređenje života građana Istočnog Sarajeva? Pri tome moramo uzeti u obzir da će razvoj Grada sigurno usporiti to ako gradonačelnik ne uspije obezbijediti skupštinsku većinu, iako će, kako je za SPIN Info izjavio gospodin Ćosić, učiniti sve da ta većina i ja sarađujemo i da nađem zajednički jezik i zajedničko djelovanje, a iako ne budem imao većinu moram da uvažavam onih 15 odbornika sa druge strane i nemam pravo da se ponašam isključivo jer Grad ima obavezu da objedinjuje. siguran je Ćosić.

Kako je i zašto postalo normalno da ne reagujemo na izborne prevare, namještene konkurse i tendere, i zašto je, pobogu, preko noći pojava takozvanih preletača, ili kako god nazvati one koji preko noći promijene priču, ideale, iznevjere povjerenje, pokažu sebičnost i okrutnost gurajući sopstveni narod u ponor zarad ličnih interesa postalo prihvatljvo? Toliko izopačeno društvo takve ljude sada ohrabruje riječima, pametan, snašao se, i ja bih na njegovom mjestu. Zašto je pogažena data riječ društveno prihvatljiva pojava? Čak se u medijima ova pojava preletača registruje riječima “djelovaće u novoj stranci” i to je to, djelovaće, radiće za sebe, dok političke prilike ne stvore nove šanse za neku drugu političku opciju.

Ponašanje političara ne boli koliko ćutanje naroda, bezrazložni strah onih koji su tokom istorije proživjeli golgote i stradanja a nijemo ćute za 50 KM i šačicu asfalta za četiri godine.

Zašto smo prestali da brinemo za sopstvenu budućnost i budućnost naše djece, zašto intelektualci većinom ćute, a političko djelovanje prepuštaju najprljavijim u ovoj državi, ne nije politika prljava, vi ste to od nje napravili, đavolju rabotu baš kada smo počeli okretati glavu misleći da nas se ne tiče, e pa tiče nas se, i sve što nismo u pravom momentu reagovali došlo je na naplatu.

Jedna scena iz trenutno aktuelnog filma „Dara iz Jasenovca“ prikazuje nedužne civile koje vode u logor, a žene koje rade u polju okreću glavu, i jedna govori drugoj: „Radi svoj posao, tebe se ne tiče“. E tako i svako od nas ko ne osjeti odgovornost i moralnu obavezu da reaguje na devijantne pojave oko sebe, nije ništa drugo do saučesnik u ovakvom sistemu izopačenih vrijednosti.

Autor: Sanja Vasković