10/10 za Daru
Piše: Lana Zečević
Sama priča o Dari je podigla ogromnu prašinu. Nakon emitovanja filma, sva očekivanja su nadmašena. Dara je zaslužila svoje mjesto sa ostalim velikim srpskim filmovima, a Biljana je zaslužila aplauz za prenesenu emociju zbog koje smo svi plakali.
Film je traumatičan prikaz događaja urezanih u istoriju našeg naroda. Razumljivo je zašto je ispao iz trke za Oskara. Iznosi gnusne detalje mučenja po svjedočenjima hrabrih ljudi koji su preživjeli Jasenovac. U filmu se, takođe, prikazuje u dvije scene Diana Budisavljević koja je živjela u Zagrebu, a porijeklom je iz Austrije. Ona je spasila hiljade nedužne djece tokom drugog svjetskog rata. Možemo slobodno reći i junakinja koja je vjerovatno zaslužila više od dvije scene.
Mala Dara je u nama svima probudila želju da zagrlimo svoje najbliže, najviše brata ili sestru. Ona se borila za svoje, kao što bismo se svi mi trebali boriti za našu porodicu. Ostaće ovaj film kao dokaz borbe malih djevojčica za svoju braću, očeva koji su se gušili pokušavajući preplivati Savu. Ostaje dokaz majki koje nisu dale svoju djecu, ali dale su svoj život za njih.
Film će sigurno u svakom potaknuti čak i one emocije za koje smo mislili da nemamo. Poslije Dare smo svi jednaki, nema muških i ženskih suza. Na nama je da prepričavamo film, istražujemo još dublje svoju istoriju i ne dozvolimo da nas preuzme zaborav. Budite svjesni ko ste, svojih predaka i žrtve koju su podnijeli.
„Čak i ako se razdvojimo, zapamtite vaše ime, odakle ste i ime vaše majke.“
