Svak’ se o svom jadu zabavio?

Piše: Đorđe Vučinić/ Oštro pero Đ.V.

U jeku novih protesta, koji i nisu uzeli tolikog maha, kako u Srbiji, tako i u (samo) dva grada Republike Srpske, sjetih se prošlogodišnjih studentskih protesta.

Prvi cilj tih protesta bio je da se odbrane domovi, odnosno da se ne isele kolege koje stanuju u domovima.

Hajde što hiljade studenata koji ne žive u domovima nisu izašli na proteste, nego šta je sa onima koji su sve to posmatrali nijemo sa prozora?

Ta situacija gotovo može da se preslika na proteste ugostitelja u Republici Srpskoj. Nemoguće je da nema više konobara i gazda kafića i restorana u Istočnom Sarajevu ili Banjaluci.

Glavno pitanje koje se postavlja jeste – kako će preživjeti ljudi koji su pod kirijom, a mimo nje imaju komunalije, poreze i plate zaposlenima?

Možda nekima to ne bi bio problem da ih inspekcija dodatno nije “handrila” posljednjih sedmica.

Da je sreće, a i države, nikakav problem ugostiteljima ne bi predstavljale nove mjere zatvaranja njihovih objekata, jer u tom slučaju država bi brinula da niko ne ostane gladan i na ulici.

Sinhronizovano reagovanje gotovo svake bolnice iz Srbije i Republike Srpske još su jedan pokazatelj da nema opšte solidarnosti.

Medicinsko osoblje bi trebalo tražiti krivce u potpuno drugom smjeru. Jasno je ko je na čelu tih institucija, da gotovo i nije važna struka, već isključivo partijska podobnost, pa samim tim nikako drugačije, do niz dlaku vladajućim strukturama i ne možemo očekivati.

Je li i dalje prioritet garaža od 35 miliona za UKC BL? Gdje je novac od raskinute nabavke šatora, takozvane “poljske bolnice”, a u pitanju je 5 miliona?

Zašto su se sistematski tjerali doktori iz ove zemlje? Jer nisu partijski podobni?!

I kako će biti osoblja, kad dr Saša Borjan zbog partijske nepodobnosti ne može da dobije specijalizaciju. Saša sada radi u Dubrovniku gdje, gle čuda ima mnogo bolje uslove rada i veću platu. A, vjerovali ili ne, niko ga ne primorava da bude dio vladajuće partije.

Doktora Dražana Erića, na njegovu sreću, a našu žalost, otjerali smo od sebe. Počasnog profesora sa “Radžif Gandi” univerziteta u Indiji?! Stručnjaka svjetskog glasa koji je sabotiran zbog kćerke direktora bolnice i ujedno predsjednika OO SNSD Foča.

Kako da bude medicinskog osoblja kad ljudi sa kupljenim diplomama imaju veća mjesečna primanja od najboljih doktora? Sramotne su i bijedne plate medicinskih sestara za obim posla i rizik sa kojim se svakodnevno susreću.

I onda su krive kafane i restorani.

Ne, nije mi žao onih tajkuna koji su umislili da su gazde i čiji je samo mjesečni promet u visini od više desetina hiljada maraka dok mu konobari rade neprijavljeni i za minimalac. Ali žao mi je svih onih kojima su i dvije takve dnevnice ogromna rupa u kućnom budžetu.

Jesu li novi helikopteri i onih stotinu letova bili prioritet u vrijeme pandemije i krize? Postavlja se logično pitanje je li ta ista kriza uopšte i dohvatila vladajuću kastu?

Nadam se da će se svi ovi koji su pogođeni mjerama nepravde, u kojima su izvukli deblji kraj, kada dođe vrijeme za biranje, sjetiti da je nečiji komfor i život na visokoj nozi bio prioritet u odnosu na gladna usta njihove djece.

Ono što je najvažnije jeste da se svi solidarišemo sa problemima drugih, jer bez toga nema ni ugostiteljima, ni medicinarima, a ni studentima napretka!

Sutra će brašno biti skuplje, ali ne smijemo dozvoliti pekarima da se sami bore!