Пет. дец 9th, 2022

Svijet poslije koronavirusa

Piše: Andrej Pilipović/IMEP.ba

Bombardovani smo naslovima o tom “svijetu sutra” ili svijetu post COVID-19 virusa, te mnogi sada, priljepljeni za svoje ekrane, fanatično šaltaju i osvježavaju stranice medija kojim vjeruju očekujući da li riječi utjehe, da li tekstove koji će hraniti neurotičnog čovjeka u njima koji očekuje ono najgore da bi bio najbolji.  Ta, na prvi pogled daleka, a sada opipljiva opasnost ima veliki uticaj na živote mnogiih pojedinaca. Usljed novonastale pandemije nemali broj porodica strahuje za svoju egzistenciju. Posljedice, iako se one prave tek očekuju, su već vidne. No nije sve tako sivo, pune su bolnice, ali puni su i frižideri (nekima).

Ne želim da pričam o ekonomskim posljedicama, za to nisam stručan, niti ću da pričam o geopolitičkim promjenama koje se najavljuju sa svih strana. Pričaću o tome šta ja vidim i o mogućim posljedicama toga što ja kao jedan “mali niko i ništa” vidim.

Kao u priči o frulašu iz Hamlina u kojoj frulaš svira, a miševi prate, velike kompanije su već zaposlile proporcionalno velike timove ljudi koji će njihove poslovne modele da prilagode novonastaloj situaciji, već su sprovedene određene mjere u vidu toga da svi koji ne moraju da budu prisutni na radnom mjestu mogu da rade iz komfornosti(?) svoga doma. Sa tim su se, naravno, i pojavile aplikacije koje poslodavcima omogućuju da prate radnu aktivnost zaposlenih da slučajno ne bi dobili platu, a da je ne zarade. Veliki timovi zaduženi za marketing su dobili velika ovlaštenja i velike finansijske bonuse jer sada dolazi vrijeme kada je nama iza malih ekrana potrebno što više otežati situaciju i prepasti nas. Sljedeći korak je od mase isprepadanih ljudi napraviti nove mušterije.

Tako isprepadan Miroslav (59) dobija pomisao da je život zaista kratak i počinje da se pita da li je on u svom životu uživao. Usljed tih razmišljanja naš Miroslav nailazi na reklamu koja iznosi nešto ovakvo: „Hej ti gledaoče, da li si siguran da si proživio baš sve? Nisi? E pa u pravu si, i nisi. Nisi doživio iskustvo vožnje autoputem u najnovijem modelu našeg automobila. Zasjedni za volan i ponovo osjeti vjetar u kosi!”, kaže reklama.

Sa druge strane grada Gordana (43) prolazi kroz sličnu situaciju: prošla je rat i sada je, usljed novonastalih okolnosti, ponovo u tim ratnim godinama. Ona očekuje da namirnica nestane, ali je, zahvaljujući svom iskustvu i inteligenciji, napravila zalihe dovoljne da barem 7 dana hrani sve stanare svoga ulaza. Opet nije spokojna, osjeti da joj nešto fali, da nije uradila sve, te priljepljena za ekran dalje istražuje da vidi da možda njen omiljeni portal nije objavio još kakvu vijest šta bi njihovi čitaoci trebali da rade u ovakvim trenucima. Isfrustrirana što se nove vijesti ne pojavljuju ona gugla ključne riječi kao što su Korona, Pandemija, Virus, Savjeti. Nakon par sati, vidno uznemirena, zove svog sina :
„Miloše, sutra da si otišao uzeti 3 kile praziluka i mlijeko od kokosa, upravo sam pročitala na forumu da ta kombinacija spriječava širenje virusa u organizmu“, upozorava ga Gordana.

Vlade su u trci ko će donijeti rigoroznije mjere. Zašto? Doktor koji ne napravi ništa za svog pacijenta je loš doktor. Sa druge strane – doktor koji svome pacijentu da svaku poznatu i moguću terapiju, pa i ukoliko njegov pacijent napusti ovaj svijet (vjerovatno zbog koktela tableta kojim je nakljukan) je napravio „sve što je u njegovoj moći“. Vlada koja uradi sve će biti primljena mnogo bolje u puku od vlade koja ne uradi sve. Do nas je da li zaboravljamo da izlazimo na izbore, da poslije 4 godine pravimo evaluaciju na poslednje dvije, te odlučujemo kome da damo svoj glas.

Multinacionalne kompanije rade na agresivnim politikama oglašavanja kako bi baš njihov proizvod bio prvi na našem spisku želja nakon što opasnost prođe, što im je interes i kada nije vanredna situacija. Sada će više nego ikada da rade sve što je u njihovoj moći da zadobiju interes. Svjedoci smo da su najveće kompanije svijeta takođe u trci, humanitarnoj trci – ko će više da pomogne sa najmanje resursa i koji je to način najisplativiji na duge staze.

Pojedini mediji su takođe zaslužni za stanje uzbune koje nam dolazi „odozgo“. Opet sama uloga medija jeste da jednostavno prenose. Istina – mogu se koristiti u perfidne svrhe, no uzećemo u obzir da i oni mogu biti izvarani jer, na kraju krajeva, i medijima rade ljudi. Novinari čine sve što je u njihovoj moći da dođu do tačnih i preciznih informacija, njihova neupućenost u određenu temu ih čini ranjivim po pitanju raznih manipulacija.

Da završim i da se zahvalim svima onima koji su ostali uz ovaj tekst do sada.
Molim vas da ne dođete u stanje preosjetljivosti i straha. Situaciji pristupajte racionalno, no ne bavite se njome pretjerano. Ne zamarajte se stvarima koje su izvan vaše kontrole i ne dajte da to utiče na vas. Najbitnije je da mislimo jedni na druge i, kako se kaže „da budemo ljudi“. Mislite na sebe, svoje porodice i okolinu. Vrijeme koje ste prisiljeni da provedete u kući provedite na najbolji mogući način, te radite na sebi. Slušajte i poštujte sve mjere koje donose nadležni. Posmatrajte i vodite računa kako se ko ponaša u ovoj situaciji, te smirite koga možete. Proći će i ovaj virus i ponovo ostajemo mi sa našim problemima. Taj svijet poslije koronavirusa zavisi od nas i od toga koliko naučimo za vrijeme ovog „opsadnog“ stanja. Na samom kraju pozivam sve ljude koji su u mogućnosti da se organizuju u svojim lokalnim zajednicama i pomoć pruže onima kojima je najpotrebnije jer najbitnije je da budemo ljudi. Svako dobro, čuvajte se.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *