Zašto kandidati za načelnike troše novac za bilborde i plakate u opštinama gdje nemaju protivkandidata?

Plaćanje skupih oglasa, kada znate da ste pobjednik i bez izlaska na izbore, je uzaludno bacanje novca.

Piše: Slađan Tomić

Broj opština u BiH u kojima će građani na listama odnosno glasačkim listićima za (grado)načelnika imati samo jedno ime na izborima 2024. veći je za trećinu u odnosu na lokalne izbore 2020.

Ovim zabrinjavajućim trendom se niko ne bavi, ali ako posjetite neku od 12 opština u kojima su načelnici već sada poznati na prvu ćete pomisliti da je kandidata na odmet i da politički pluralizam cvjeta. Stvarnost je ipak drugačija. Izbora nema, a građanima ostaje da na bilbordima gledaju imena koja će ih voditi naredne četiri godine.

Iako je 12 kandidata za načelnike opština sebi već obezbijedilo pobjedu, oni troše novac za oglašavanje i promociju. Zašto se promoviše ako zna da mu je za pobjedu dovoljan samo jedan glas pitali smo Miroslava Bjelicu, jedinog kandidata za načelnika Trnova (RS).

„Moramo raditi, moramo biti odgovorni, moramo s nečim izaći pred ljude i što obećamo moramo završiti, moramo sami sebi napraviti konkurenciju“, kaže Bjelica za Spin info.

Foto: SPIN Info

Na naše pitanje da li razmišlja o tome da li je novac potrošen za plaćanje bilborda mogao biti potrošen u druge svrhe Bjelica odgovara da je sve platila stranka.

„Ne košta to nas, nije to skupo“, dodaje Bjelica.

Kaže da mu je najlakše ne raditi ništa, ali da to neće raditi, te da se, iako nema rivala u izbornoj utrci, ima s kim takmičiti.

„Moramo se takmičiti sami sa sobom da uradimo što više“, obećava Bjelica.

Razgovor završavamo u prijatnom tonu, a svega 20-ak kilometara dalje u drugoj gradskoj opštini Istočno Novo Sarajevo od prijatnog tona i uljudnog ponašanja kandidata za načelnika nema ništa. Aktuelni načelnik te opštine i jedini kanadidat za novi mandat Jovan Katić mimo svih demokratskih procedura odbija govoriti za Spin info, našim novinarima ne govori zašto se promoviše ako je jedini kandidat, tačnije ne dopušta ni da mu postavimo pitanje, niti ima li potrebe za veliki broj plakata i bilborda na kojima se nalazi.

Kandidat za načelnika Istočnog Novog Sarajeva odbija odgovoriti na pitanja novinara Spin info nazivajući ih saradnicima opozicije iako Izborni zakon BiH jasno kaže da je strankama i kandidatima je zabranjeno „sprečavati novinare da vrše svoj posao u skladu sa pravilima profesije i izbornim pravilima.“

Načelnik Katić sa saradnicima

U zakonu se navodi da će kaznom od 3.000 do 30.000KM biti kažnjen onaj kandidat ili politički subjekt ko „spriječi novinara da obavi svoj posao u skladu s pravilima profesije i izbornim pravilima.“

Izborna pravila ne dozvoljavaju ometanje rada novinara, ali dozvoljavaju liste sa samo jednim imenom. Teorijski mogu postati načelnici sa samo jednim glasom, ali svako od njih želi osvojiti što veći broj glasova. Upravo u toj činjenici možemo tražiti razloge zbog kojih stranke troše novac za promociju svojih kandidata.

„Koliko god bilo kandidata, dakle bio on jedan ili njih 10, načelnik ne može biti izabran bez glasova građana opštine. Što više tih glasova ima, to veći legitimet izabranog načelnika i manji prostor da se njegove odluke dovode u pitanje. Ako je kandidat stranački, veliki postotak glasova donosi i veći uticaj u stranci. Dakle, svaki kandidat mora voditi neku vrstu kampanje, u najmanju ruku da podigne izlaznost“, kaže za Spin info ekspertica za političke komunikacije Paulina Janusz.

Pojašnjava da u sredinama gdje se svakako zna ko će pobijediti, jer nema konkurencije, ovo može biti zaista veliki izazov.

„Sad je pitanje sredstava koje se u takvim kampanjama koristi. Kako su ovo po običaju male opštine, najefikasnija će tu sigurno biti door-to-door kampanja prikupljanja sigurnih glasova, što ne nužno znači da vam na vrata kuca sam načelnik. Ovo može raditi i neko iz njegovog tima. Pošto smo ipak u BiH, ovdje često preovladavaju neke navike političara, zato se u ovakvom broju koriste, naprimjer, plakati i billbordi. No, bez obzira na alate cilj ostaje isti, a to je podizanije vidljivosti kandidata i samog izbornog procesa“, dodaje Janusz.

Univerzitetska profesorica Zlatiborka Popov Momčinović za Spin info kaže da je svrha promocije kandidata i u situacijama kada su sami u izbornoj utrci ništa drugo do pokušaja da prikazivanja drugačije političke realnosti.

„Sad se stvara privid kao da ima neke kampanje, to jednostavno služi tome iako je jedna osoba kandidat. Uvek je kandidat, nije kandidatkinja. Šalje se poruka da ipak imamo izbore, služi se da se pokaže da ima pluralizma, a nema ga zapravo“, govori Popov Momčinović.

Finansijski ograničiti finansiranje promocije kandidata ukoliko su jedini na glasačkom listiću

Smisao oglašavanja jednog jedinog kandidata vidim u tome građani ne zaborave lice čovjeka koji ih vodi, da znaju kako barem fizički izgleda, unatoč besmislu činjenice da je kandidat samo jedan. Kaže to politička analitičarka iz Banjaluke Tanja Topić.

„Definitivno bi tu praksu trebalo na neki način promijeniti i onemogućiti tu vrstu izbornog privida, koji nema veze sa demokratijom. Oglašavanje u ovom slučaju svakako treba finansijski ograničiti, ali je sasvim sigurno strankama dobro pokriće za neke druge troškove – da se stvori manevarski prostor za plaćanje nekih drugih stvari“, dodaje Topić.

S druge strane smatra da je potrebna ravnoteža u oglašavanju kandidata za odbornike i gradonačelnike/načelnike jer bi neko zabunom mogao od nosioca liste pomisliti da je gradonačelnik i glasati samo za tu listu.

“Oglašavanje je definitivno potrebno strankama da ovjere pobjednika, da se zna ko suvereno vlada na njihovom prostoru“, pojašnjava Topić.

Da li se novac za promociju kandidata mogao upotrijebiti u druge svrhe?

Popularizovati kandidata, podići mu vidljivost, upoznati birače sa njegovim likom. Sve se to može postići plaćenom promocijom i oglašavanjem, ali za tim nema potrebe u sredinama sa samo jednim kandidatom. Dok se novac troši na kampanju i takmičenje ni sa kim, pitanje je da li se novac mogao potrošiti u drige svrhe.

„Definitivno se taj novac mogao upotrijebiti u druge svrhe. Mislim da se na plakate potroši mnogo novca, pri čemu je uticaj te vrste oglašavanja na izborni rezultat neznatan u poređenju sa nekim drugim. Oglašavanje putem društvenih mreža, posebno ako je riječ o lokalnim izborima, a vi se reklamirate van granica sopstvene države postavlja pitanje smisla utrošenog novca. Plaćanje skupih oglasa, kada znate da ste pobjednik i bez izlaska na izbore, je uzaludno bacanje novca. I to poreskih obveznika“, mišljenja je Topić.

Dodaje da je u BiH odavno postalo besmisleno pratiti trag potrošenog novca, pa tako i njegovo smisleno trošenje.

„Znamo ko određuje koliko novca i u koje svrhe će biti potrošeno. Žalosno je što se nešto novca u izbornoj kampanji potroši u ucjenama, kupovinama, potkupljivanju građana. Ako je to smisao izborne borbe, onda je ona obesimšljena“, zaključuje Topić.