Trebinje se gradi, a u Dubrovniku radi

Piše: Đorđe Vučinić/ Oštro pero Đ.V.

Putem medija i društvenih mreža često možemo čuti da je ova godina loša. Loša za privredu, loša za turizam, loša po zdravlje stanovništva na globalnom planu… Ipak, ovo je izborna godina u Bosni i Hercegovini, te je plodonosna, barem što se tiče obećanja.

Nova-stara priča oko aerodroma (koji je udvostručio broj putnika) u Trebinju dobija novi epilog, a jučerašnja posjeta (helikopterom Vlade RS) člana predsjedništva BiH Milorada Dodika našem gradu, donijela je sa sobom nova obećanja.

Nakon ponovne priče oko aerodroma, te “potvrde” iz Srbije da će prvi letovi biti 2022. godine, Trebinje, izgleda dobija i novu bolnicu.

Ona iz Grada Sunca od 20 miliona pašće u zaborav jer će Vlada RS, prema riječima Milorada Dodika, izdvojiti 30 miliona za novu bolnicu.

Jedan od prvih građevinskih radova u Trebinju otkako je aktuelna struktura na vlasti jeste uređenje Glavne ulice, tj. Ulice Kralja Petra I Oslobodioca.

Trebinje je po završetku radova i padom prve kiše dobilo nadimak “Venecija”, a zahvaljujući stručnjacima ili tome “što prije nije bila praksa da toliko kiše padne”, prema riječima bivšeg gradonačelnika Luke Petrovića, pored Beograda, dobili smo i “Trebinje na vodi”.

Problem sa padavinama u Institutu za građevinarstvo koji se nalazi na Obali Luke Vukalovića riješili su na specifičan način.

Pored kiše i vjetar je pravio probleme trebinjskim neimarima, a najbolji je primjer devastiranog, a renoviranog parka, kao i krova zatvorenog bazena, koji je već progutao gotovo 20 miliona KM.

Koliko je struka zakazala u Trebinju, toliko je Partija uzela sve pod svoje. Zato i ne čudi veliki ekonomski pad u Trebinju tokom zatvaranja granica sa EU i nedostatka radnih mjesta u Dubrovniku.

Od najavljivanih velikih investicija, očekivano, nije bilo ništa, a s obzirom da mandat uskoro ističe, svakog dana možemo čuti nova velika obećanja.

Hvala Bogu i blizini Dubrovnika, koji spasiše Trebinjce u godinama praznih obećanja.

Sve i da naprave čuveni aerodrom, velikoj većini Trebinjaca je let avionom luksuz nad luksuzima. Da se ne lažemo, čak je i odlazak u akva park po redovnoj cijeni od 25KM ozbiljan izdatak.

A sami smo krivi. Jer smo odlučili da glasamo za obećanje, za asfalt, vreću brašna, 50KM.

No, samo nek’ se ne puca. A i ako se zapuca, samo da ne budu rupe kao od Gacka do Nevesinja ili one između Gacka i Foče. Tad bi stvarno bila katastrofa.

Ni prazna vreća sama ne može stajati, tako da nije ni čudo da sve što kvazi-stručnjaci preko enormno povećanih tendera naprave, ubrzo i propadne.

Ostaće nejasno kako se fijasko nikada ne dogodi privatnoj imovini naših moćnika, a znamo da su i tada velike cifre u igri. Odgovor je jednostavan – tada ni cigla ne smije zafaliti.

Pa nego. . . nije to državna imovina!