U FK “Leotar” nema plate već tri mjeseca?!

Piše: Đorđe Vučinić/Oštro pero Đ.V.

Osim što je fudbalski klub “Leotar” od prvog šampiona zajedničke lige Bosne i Hercegovine i učesnika kvalifikacija za Ligu Šampiona došao do skoro pred gašenje, nevoljama u našem Leotaru nikada kraja.

Poznato je da je fudbal pogodno mjesto za malverzacije, kako na svjetskom nivou, tako i u nižim ligama, a Leotar je, nažalost, godinama služio kao sredstvo za izvlačenje novca od strane mnogih, dok je tonuo sve dublje i dublje.

Naš Leo nalazi se trenutno u Prvoj ligi Republike Srpske, a još u programu vladajuće stranke pred izbore 2016. godine, Luka Petrović obećao je Premijer ligu BiH na “Policama”.

Trebinjski sport vrlo brzo, prema Petrovićevim riječima, “ispao je iz fokusa”.

Čak je i budžetom za 2021. godinu Grad Trebinje predvidio manja sredstva u grantu za finansiranje sporta, a iznosi 400.000KM, manje nego 2020. kada je grant za sport iznosio 450.000KM.

I dok Elektroprivreda RS iznađe načina da finansira nepostojeće klubove poput FK “Viktorije”, fudbaleri Leotara već 3 mjeseca, prema nezvaničnim informacijama, nisu primili plate.

Govori se da je riječ o 12.000KM do 15.000KM na mjesečnom nivou za sve igrače i stručni štab, a da je posljednja isplata bila 10. novembra 2020. godine.

Praznici su u FK “Leotaru” dočekani praznih ruku, ali i praznih džepova.

I dok se najavljuju reflektori na stadionu “Police”, za koje je u budžetu Trebinja predviđen je 1 MILION KM, na stadionu Leotara svlačionice se ne griju!

Nedavno smo svjedočili i lošem stanju travnate površine na “Policama”, što su fudbaleri banjalučkog “Borca” iskoristili snimanjem za društvene mreže kako skaču u lokve na sred terena.

Atletska staza koštala je takođe MILION KM, a na čijem je projektu misteriozno nestalo oko 700.000KM, ako je uporedimo sa cijenama atletskih staza u regionu, a pogotovo ako znamo da je od standardne kraća za 2 trake.

Valjalo bi da nam nadležni odgovore je li loše izvođenje radova na atletskoj stazi uzrok uništavanja drenaže na stadionu “Police”?

Gdje je dugo obećavani pomoćni teren? U kakvim uslovima omladinska škola održava treninge?

Kad se sjetim Leotara, fudbalskog kluba u kojem sam kao klinac trenirao i koji sam bodrio sa tribina iz sezone u sezonu, sjetim se i riječi jednog od trenera koji nam je pokušavao probuditi nadu da će stanje u klubu jednog dana biti zadovoljavajuće, s nostalgijom se sjećajući starih i slavnih vremena kada je naš Leo bio strah i trepet Sarajevu, Želju, Borcu, Veležu i Zrinjskom.

Danas smo u situaciji da se sam Leotar plaši svojeg rukovodstva i gradskih valsti koji ga guraju već godinama u provaliju.

A, šta ih briga, niti znaju onu “bubamara, ljubav je stara, Leo, Leo, lee…”, niti je osjete, a dinar je zlatan i mio, a još miliji jer se ne znoje za njega!

Umjesto što smišljaju novu pljačku uz pomoć reflektora preko leđa našeg Lea, bolje bi im bilo da isplate igrače i stručni štab! Da, Petroviću i Mišeljiću, na vas mislim!

Kad ste već igračima dali plate od 550KM do 700KM, onda ih isplatite! Lako je tuđim novcima gloginje mlatiti, a za sebe svaki mjesec iz direktorskih fotelja elektro-energetskog sektora uzimati hiljade maraka!

Nek golovi padaju i mreže se tresu!