ĐORĐE VUKOVIĆ: Ne znam da li u partijskim školama polaznicima kažu da zaborave sve što su naučili na fakultetu, ali znam da će ih naučiti bolje da se snađu u ovom vremenu
Profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci Đorđe Vuković novinarski desk je prije 15-ak godina zamijenio profesorskom katedrom, ali sa istim žarom i oštrinom i dalje komentariše društvene procese i događaje koji su obilježili ovu epohu.
Komentar profesora Vukovića o partijskim diplomama, krahu kritičkog novinarstva i vrijednosnom sistemu društva prenosimo u cjelosti.
„Gledam po društvenim mrežama fotografije nekoliko mojih bivših studenata kako se onako nasmijani, vedri, mladi, puni ponosa i optimizma – slikaju držeći visoko diplome uspješno završenog partijskoj kursa! Mislite da ću reći bilo šta ružno o njima? Neću! Ne pada mi na pamet!Futrole u njihovim rukama izgledaju skupocijenije od onih koje smo im uručili na državnom fakultetu. Možda su i vrijednije!? Da. Sudeći po zadovoljstvu na njihovim licima, uvjereni su da u rukama konačno imaju nešto što im može koristiti u bliskoj budućnosti!Ko sam ja da im sudim? Ja sam onaj tip kojem je jedna javna ličnost na jučerašnjoj kafi prošaputala:
‘Tebe baš mrze ovi gore! ‘Pitao sam zašto, šta ja to radim. Dodajem kako sam iz više izvora, ali i u direktnim susretima, primio k znanju da me cijene, da čitaju moje knjige i tekstove, podsjetio da su me više puta zvali u svoje reprezentacije i sl. –Pa baš zbog toga-, dodala je nešto glasnije: ‘Posmatraju te kao neprijatelja. Misle da im možeš napraviti štetu što podstičeš ljude da razmišljaju svojim glavama…’ Ne vjerujem, odgovorio sam. Ne pretjeruj. Moj domet je mali. Sumnjam da više od 3-4 studenta po generaciji uopšte razumije i osjeća ono što im pričam, a ja im, valjda znaš, ne prosipam nikakve ideologije, ne pravim selekcije podobnih i nepodobnih teorija, ne mažem oči primjerima iz nedokučive daljine…
Tada se sjetih rečenice koju sam prije dvadesetak godina, kada sam počinjao da radim na fakultetu, često slušao od mojih najboljih studenata koje sam preporučivao redakcijama, u koje sam vjerovao da mogu mijenjati svijet nabolje. Govorili su im: ‘Zaboravite sve što ste učili na fakultetima. Mi ćemo vam pokazati sve…‘ I tako je i bilo. Pokazali su im! Danas imate ovakvo novinarstvo kao posljedicu i rezultat takvog sistema vrijednosti! Nema više novinarstva u kojem se traga za činjenicama, kritički sagledava društvo, popravlja svijet! Nema!Naučili su tehnikalije, upali u klišee, savladali vještine pred kamerom, novinskim prelomom, ali izgubili suštinu, moć rasuđivanja, kritičkog razmišljanja, etičke ravnoteže, hrabrost, slobodoumnost, oštricu koja razdvaja novinara od propagandiste!Isto će se desiti i sa politikolozima, vjerovatno i sa sociolozima, filozofima itd.
Ne znam da li u ovim partijskim školama polaznicima prvo kažu da zaborave sve što su naučili na fakultetu, ali znam da će ih naučiti bolje da se snađu u ovom vremenu i njemu pripadajućem sistemu vrijednosti! Ono o čemu im ja govorim nema više nikakvu praktičnu upotrebu! Zato sam im više beskoristan nego opasan…Na kraju, iz sjećanja mi izvire jedna od posljednjih slika iz redakcijskog života. Bio sam urednik revijalnog izdanja državnih novina, na vlasti su tada bile danas opozicione partije. U moju kancelariju ušla je mlada žena da traži posao. Rekla mi je da je završila srpski jezik i književnost, da želi da radi kao lektor ili reporter, a onda dodala – član sam te i te partije! Tada, prije 20 godina, prvi put sam čuo da neko to poteže kao adut prilikom zapošljavanja!Gorko sam se nasmijao i uputio je na neka druga vrata….„
Izvor: Đorđe Vuković fb/fotografija Gerila
