Kad je otvorenje doma svečano, tad se ne pita što to sve toliko košta

Svečano je otvoren studentski dom u Istočnom Novom Sarajevu. Razne ugledne zvanice, prikladni osmijesi, poziranje pred kamerama. U svečanom tonu su i govori jer nije to bilo koji dan- to je dan kad su izabrani politčki zvaničnici uradili svoj posao (napokon, neko bi rekao).

Piše: Mladen Lakić

Gradonačelnik Istočnog Sarajeva Ljubiša Ćosić na svečanom otvorenju zahvaljivao se Vladi Republike Srpske, između ostalog, kaže i sljedeće: 

“Zvanično otvaramo studentske domove u Istočnom Novom Sarajevu u objektu u koji je uloženo više od 9.5 miliona KM. Dobro se sjećam perioda od prije 5 godina kada smo započeli ovu priču, kada mnogi nisu vjerovali da Republika Srpska i lokalne zajednice imaju kapacitet da završe ovako bitan projekat. Danas ovdje vidite dvije zgrade ljepotice, jedna je Rektorat i muzička akademija, druga je novi studentski dom, prilika za sjajno studiranje u Istočnom Sarajevu pored sjajnog obrazovanja i pored onoga što su naši profesori i sjajni infrastukturni uslovi obezbjedili i Vlada Republike Srpske”.

Gradonačelnik veli da se “dobro sjeća” kad je započeta ova priča i da mnogi nisu vjerovali u nju. 

Moguće da se sjeća i da je “priča” počela tako da je na mjestu današnjeg doma bila zgrada, vojni objekat koji je prodat za 520.000 KM.  Posve slučajno, objekat koji je prodala Opština Istočno Novo Sarajevo kupila je potom Vlada Republike Srpske za 1.500.000 KM. 

O tome sad govorio nije jer valjda svečana prilika poput ove ne dopušta takva sjećanja. Ko bi se, u tako svečanom danu vraćao na to da je gradnja doma počela  2022. godine a izvođač radova postao, naravno, dobro poznati “RADIS” d.o.o.  Rok za kraj radova bio je devet mjeseci ali došlo je do privremne obustave pa potom i dodatnih radova čija je vrijednost više od 800.000 maraka. 

Ovi radovi, dabome, nisu bili predviđeni, ali sa uključenim porezom na dodatnu vrijednost cijeli projekat postao je tad skuplji za skoro milion maraka (novca građana, ovih istih koji su dobili zgradu na poklon).

Situacija, dakle uglavnom već viđena: zgrada je napokon gotova i samo treba istaći da oni, koji su vlast, daju građanima novu zgradu. Zgradu, novu nadu, nove snove, novo sve, takoreći (daju građanima ono što je plaćeno novcem tih istih građana, neko bi primijetio).

U svim tim svečanim momentima prikladno odabranim za jednu tako, da se opet naglasi, svečanu priliku kao što je otvorenje uslovne zgrade za smještaj studenata u 2025. godini protokol nalaže da nije vrijeme za pitanja. Tad se samo slušaju pomno birane riječi o uspjehu. 

Da nije vrijeme za pitanja potvrdio je i Milorad Dodik koji se pojavio na otvorenju iako ga u zvaničnim najavama za medije nije bilo. Što bi ga i bilo, on predsjednik RS nije više. To dabome nije spriječilo zvanice ni govornike da mu se obraćaju sa “predsjedniče”.

Čega, nisu govorili.

Dodik je govorio.

Medijima.

Onim kojima je rekao da pitanja ne mogu postaviti. Uporedio je Beograd, svoje uspomene na studiranje sa ovim koje se očekuje u Istočnom Novom Sarajevu.

“Ovo je daleko iznad onoga što sam ja kao student imao u studentskom gradu Beogradu. Bila je jedna centralna kupaona, morali ste zimi da se umotavate, imali ste bonove kad možete otići u kupatilo kada ne… Danas ovdje svaka soba ima kupatilo… imaju radne stolove, to je danas nešto sasvim drugo od onoga što je moja generacija imala eto u samom centru Beograda”, reče Dodik.

Prvi korisnici doma su 2023. godine trebali biti useljeni u novu zgradu, ali kako se kaže “bolje ikad nego nikad”. Važno je da je zgrada ipak svečano otvorena u oktobru 2025. To što nas je sve više starih, sve više je umrlih nego rođenih, a i ovi koji se rode, kao da se rađaju za život u inostranstvu, sve to, dakako, nisu teme prikladne za svečano otvoranje zgrade. O tome Dodik, svečano nije govorio. Nije ni pomenuo da je Republika Srpska za deceniju izgubila više od 56.000 stanovnika. U svečanom danu, kad se svečano obećava, priča, sanja, sjetno prisjeća, nema govora o negativnom. Niti ima pitanja. Mladost, obrazovanje, mi ulažemo, mi dajemo, tako bi se ovo moglo prepirčati nekome ukratko, ko žuri.

Samo nek je svečano. 

Foto: Vlada RS

Istina, kad je riječ o izgradnji ovog studentskog doma nikad nije vrijeme za pitanja, posebno ona koja glase što (opet) kasnite, zašto su tenderi sumnjivi, da li to baš sve mora toliko da košta?

Direktorka Studentskog centra Aleksandra Bjelica, u čijoj nadležnosti je bila izgradnja ove ustanove, nabavka namještaja i ostalog uglavnom ne odgovara na pitanje našeg portala. Istina, odgovorila je jednom, kad je za naš portal izjavila da se “završetak radova na izgradnji studentskog doma očekuje u avgustu”. Bila je to 2023. godina.

Radovi završeni, opremanje u toku, bilo je vrijeme za nove tendere. I nova kašnjenja. Prije nekoliko mjeseci, moguće da ste čitali kako je javna nabavka ugradnje namještaja za Studentski dom u Lukavici bila na čekanju. I tad smo pitali direktorku Studentskog centra “Lukavica” Aleksandru Bjelicu da li je izabran ponuđač i zbog čega kasni otvaranje doma. Odgovor za nas na ovo pitanje nije imala.

Kasnilo se i sa izgradnjom zgrade Rektorata, koja se nalazi odmah pored ove. Pa je ipak otvorena, rekao bi neko zajedljiv, “strpljen-spašen”. Koštala je i ona milione uz tendere sa uslovima koje je mogao ispuniti samo mali broj broj ponuđača. Važno je samo da je svečano, bez pitanja o novcu i rokovima.

Svečanost treba završiti neki svečanim obećanjem. Od Dodika, u to ime obećanje. Istina nije rekao da je svečano ali je rekao da “u narednim godinama” možemo očekivati  da će se tunelom “za početak” povezati Pale i Lukavica pa će put biti skraćen na 12 minuta. Sitnica. Kao i kod miliona, sedam ili devet, svečano je nevažno.