Ne gledaj rupe, blizu smo aerodroma u Trebinju

Sa dnevnog reda sjednice Savjeta ministara skinut je Nacrt memoranduma o razumijevanju i saradnji sa Vladom Srbije na realizaciji infrastrukturnog projekta “Izgradnja aerodroma Trebinje”,

• Ministar komunikacija i transporta u Savjetu ministara Vojin Mitrović rekao da novinarima da je postalo očigledno da rad ovog tijela blokira Ministarstvo finansija i trezora, a ne SNSD, kako se to u javnosti predstavlja.
• Komentarišući pismo gradonačelika Dubrovnika Predsjedavajući Savjeta ministara Zoran Tegeltija rekao je da ne razumije zašto se gradonačelnik Dubrovnika ne raduje izgradnji aerodroma u Trebinju s obzirom na ekonomski značaj koji njegova izgradnja ima ne samo za Trebinje, već za cijelu Republiku Srpsku i BiH – rekao je Tegeltija.
• LJudi iz BiH odlaze upravo zbog osoba kao što je ministarka inostranih poslova BiH Bisera Turković koja sebi daje za pravo da usporava istorijske projekte. Ako neće da pomogne neka ne odmaže, poručio je to gradonačelnik Trebinja Mirko Ćurić.

Ovo su natpisi i izjave zvaničnika u medijima, MI bi da pravimo aerodrom, a ONI nam kao ne daju. To je priča koja se vrti 20 i kusur godina. To je priča podjela i svađa na kojoj opstaje ovo društvo. Zapravo je uopšte pričati o aerodromu tolike godine kada je i sama priča postala punoljetna ne samo drsko nego i bezobrazno prema građanima koji, koliko god se neko pravio to da ne vidi, su na rubu egzistencije.

Taj jaz između bogatih i siromašnih kamuflira se nekim statistikama i povećanjima, ulaganjima, ali suština je, da u BiH srednji sloj odavno ne postoji jer imate izrazito bogate i izrazito siromašne.

Vlasti kao da se oglušuju tačnije prave slijepi na prioritete i odrođeni od naroda zaista ne znaju kako prosječni ljudi žive. Zadnjih mjeseci, biće da je zato što je izborna godina, nameću nam priče o megalomanski projektima kao što su pomenuti aerodrom, nacionalno stadio vrijednosti million maraka, tunel u Istočnom Sarajevu 200-300 miliona, gondola 96 miliona, autoputevi.

I sve bi to bilo lijepo da se u stvarnosti građani ne voze prijeratnim zakrpljenim putevima, a mi kao i uvijek kuću pravimo od krova.

To svi vide, ali čini se namjerno ignorišu dok slušamo šarene laže i statistiku o prosperitetu države i razvoju. Sva ta infrastruktura bez ljudi koji svakodnevno odaze, ne zbog tih puteva nego zbog nakaradnog sistema, ne vrijedi ništa.

Sutra opet isto- nastavlja se priča o patriotama i izdajnicima dok se nečiji džepovi pune državnimm novcem. Jedini način trenutno da se novac vrati građanima je da neko kao nedavno ministar Vojin Mitrović  izgubi torbicu sa 20 000 evra.

U prilogu slike čitalaca, put Nevesinje- Gacko, surova realnost.