Сре. дец 6th, 2023

Vlasti FBiH nemaju novca ni za lijeka: 455 oboljelih od karcinoma dojke mjesecima čeka terapiju

Nedostaje 70 miliona KM, oboljele nemaju hiljade maraka mjesečno za terapiju.

 

Piše: Slađan Tomić/Buka

 

Lijek ne smije biti luksuz. To godinama nikako da shvate vlasti Federacije koje hiljadama oboljelih ne obezbijeđuju besplatne lijekove, pa ih oni moraju plaćati hiljadama maraka.

 

Amela Kašibović, sedam godina vodila je bitku s karcinomom dojke. Prvi put se izliječila, ali 2020. karcinom se pojavio na drugoj dojci. Metastaza na kostima zahtijevala je lijek Ribocikib. Da bi lijek dobila besplatno morala je provesti tri mjeseca na listi čekanja. Predugo, preminula je 27. marta 2023.

Lijek Ribocikib je čekala tri mjeseca, do tada je pila tablete za bolove i bila u najvećim mukama, jer nije mogla ni da hoda od bolova. Moje mišljenje, da je odmah počela sa lijekom, kada su otkrivene metastaze, ona bi bila još s nama“, priča za Buku Amelina sestra Imela.

 

Da Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije BiH ima dovoljno novca za lijekove, vjeruje, njena sestra bi i danas bila živa.

 

„Čekajući lijek, bolest je napredovala… a mi smo bile nemoćne (mama i ja također bolujemo od karcinoma dojke) jer, pored svega, nismo bile u mogućnosti izdvajati svaki mjesec po 4500KM da sestri produžim život“, dodaje Imela.

 

Iz Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FbiH za Buku kažu kako ovaj problem traje godina, a svake godine broj oboljelih se povećava za čak 30%.

 

„Trenutno se na listama čekanja za lijekove koji se finansiraju sredstvima Fonda solidarnosti nalazi 1023 pacijenta i to za: citostatike 800 pacijenta, multiplu sklerozu 191 pacijent, hepatitis C 28 pacijenta i Chronovu bolest 4 pacijenta“, rekla je za Buku direktorica Zavoda Vlatka Martinčević. U okviru citostatika najveći broj pacijenata se odnosi na karcinom dojke i to 455 pacijenta, ostala onkološka oboljenja 261 pacijent, hematološka oboljenja 66 pacijenata i melanom 18 pacijenata. „Vezano za zdravstvene usluge lista čekanja je evidentirana samo na programu kardiologije i kardiohirurgije gdje je evidenirano 748 pacijenata na listi čekanja“, kaže Martinčević.

 

Enida Glušac, predsjednica Udruženja osoba oboljelih i liječenih od tumora dojke “Renesansa” kaže da nedostatak lijekova u slučaju najteže oboljelih pacijenata koji su u ovom slučaju u pitanju ne samo da otežava liječenje već dovodi do smrti pacijenata.

 

„ Jer već smo imali slučajeve da su pacijentice umrle na listama čekanja. A i one koje dobiju lijek ali ga ne dobiju na vrijeme liječenje je znatno teže jer je bolest uznapredovala i organizam više ne reaguje na lijek onako kakav bi bio odgovor da je lijek primijenjen pri uspostavljanju dijagnoze“, kaže Glušac za Buku.

 

Pacijentice tako čekaju ili da sa liste čekanja naprave korak bliže lijeku ili da umru. Lijek je moguće kupiti i komercijalno, ali malo je onih koji sebi mogu priuštiti tu terapiju.

 

„To su skupi lijekovi, koštaju preko šest hiljada maraka i rijetko ko može izdvojiti toliku sumu da bi ih kupio jer se radi o mjesečnoj terapiji a ne postoji mogućnost refindiranja novca od strane fonda za kupovinu ovih lijekova“, dodaje Glušac.

 

Na listi čekanja je i veliki broj oboljelih čija je bolest uznapredovala i nalaze se u metastazi. Nebriga vlasti i okretanje glave odgovornih zabrinjava i one koji se sa bolešću uspješno bore.

 

Eldina Zolj-Balenović, oboljela od karcinoma dojke smatra da je lista za čekanje poput liste za odstrel.

 

„Svi mi koji se liječimo od karcinoma strepimo od liste za odstrel (liste čekanja). To je lista na kojoj se nađu bolesnici kojima još samo taj lijek može produžiti život. Nema alternativa. To je jedini lijek. Jedino je to život, sve ostalo (drugi lijek, čekanje) je smrt. Na njoj ko se nađe u našoj zemlji, odlično zna kako će završiti. Prestrašno je svakoga mjeseca se opraštati od drugarica koje nisu dočekale da se pomjere sa nekog 30.,40.,100 mjesta na listi čekanja. Slušati ih i gledati kako hropte, guše se, kako u njima karcinom napada dio po dio tijela, bore se za dah, ne spavaju, trpe nenormalne bolove, a znaju da tamo negdje ima lijek, ali ga ne mogu primiti. Kod nas je između života i smrti lista za čekanje, lista za odstrel“, rekla je Zolj-Balenović za Buku.

 

Dok se čeka da vlasti reaguju oboljeli se snalaze na razne načine. Nažalost, mnogi lijek dobiju tek kad neko ko ga je dobio prekasno premine.

 

Već dugi niz godina se stvara dug Vlade FBiH prema fondu i često se desava da porodica umrle osobe ostatak lijekova proslijedi nekome ko je na listi čekanja“, priča Glušac poražavajuću istinu.

 

Predsjedavajuća Parlamenta FBiH: Zahtjevi oboljelih su opravdani

 

Dok oboljeli umiru, vlast ne radi ništa. Ili bar ništa vidljivo. Pokušali smo doći do izjave resornog ministra i premijera Federacije, ali odgovor do zaključenja teksta nismo dobili. S adrese predsjedavajuće Predstavničkog doma Federalnog parlamenta stigao je odgovor.

 

“Kao predsjedavajuća Predstavničkog doma Parlamenta FBiH održala sam sastanak s predstavnicima organizacija civilnog društva koje okupljaju korisnike usluga Fonda solidarnosti FBiH.  Njihova očekivanja su da predstojećim rebalansom budžeta Fond bude popunjen sredstvima koja su propisana zakonom. Ne samo u okviru zakona, već i sa čisto ljudske tačke gledišta njihovi zahtjevi su opravdani. Međutim, treba naglasiti da je od 2002. godine, kad je Fond formiran, samo jednom bio popunjen u skladu sa zakonskim propisima i to na početku njegovog postojanja. Već 20 godina to nije slučaj. Nema sumnje da tu praksu treba mijenjati i da ću se u tom pravcu zalagati. Raduje me ono što su na sastanku rekli, a to je da su naišli na razumijevanje kod ministra zdravstva FBiH te da je sastanak koji su imali s gospodinom ministrom bio obećavajući. U svojim razgovorima s predstavnicima izvršne vlasti zalagat ću se da pred zastupnike u Parlamentu dođe rebalans kojim će biti uvećana sredstva za oboljele, a nadam se da će u Budžetu sljedeće godine njihove potrebe biti u potpunosti zadovoljene.”

 

No, rebalans Budžeta još nije došao u Parlament. Nadam se i želim da se to desi što skorije. U tom smislu želim naglasiti da je upravo Klub Naše stranke predložio amandman kojim se traži popunjavanje Fonda u obimu koji bi bio veći nego prethodnih godina“, rekla je za Buku predsjedavajuća PDPFBiH Mirjana Marinković Lepić.

 

Samo u ovoj godini vlasti na svim nivoima pronašli su način da potroše 18,5 miliona maraka na nove automobile. Jer, za njih ništa nije skupo, a ljudski je život kroz prizmu izvršne i zakonodavne vlasti bezvrijedan i može čekati.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *