Zbog nestašice lijekova u BiH građani prinuđeni da ih nabavavljaju u susjednim državama
Početkom 2024. bilo je zabilježeno da je na teritoriji BiH nedostajalo 30 vrsta lijekova, ali kako su mjeseci odmicali došlo je do povlačenja i drugih inostranih distributera sa našeg tržišta. Građani su prinuđeni da ih nabavljaju u susjednim državama.
Piše: Tamara Miščević
Nestašica lijekova u BiH postala je intenzivnija u periodu pandemije virusa COVID-19. Tokom tog perioda mogao je da se „opravda“ izostanak lijekova zbog globalnog manjka i nemogućnosti da se određeni lijekovi distribuiraju na inostrano tržište, koje se u ovom slučaju odnosilo na BiH.
Drugi problem pored nedostatka lijekova su i previsoke cijene dostupnih koje su različite po gradovima, uprkos tome što je Agencija za lijekove i medicinska sredstva BiH objavila veleprodajne cijene za 2024. godinu.
U skladu sa odredbama Pravilnika o načinu kontrole cijena, načinu oblikovanja cijena lijekova i načinu izvještavanja o cijenama lijekova u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik BiH“, br. 3/17) Agencija za lijekove i medicinska sredstva BiH je utvrdila maksimalne veleprodajne cijene lijekova koji su objavljeni 31.05.2024. god.
Povlačenje inostranih distributera lijekova sa bh tržišta
Prema podacima Agencije za lijekove BiH sa tržišta su skoro povučeni Cloramphenic ol Galenika, Oktreotid Teva (prašak i otopilo za injekciju), Omnic (tamsulosin kapsule), Somatropin (injekcije), Atrovstatin Pliva (tablete za regulaciju masnoće), Flutikazon (formaterol) (za inhalaciju), Metformin (sitagliptin) (za regulisanje dijabetesa), Kalcijev Folinat Pliva.
Koliko će se još distributera prekinuti saradnju sa BiH? Svaki mjesec se njihov broj povećava.
Neki od inostranih proizvođača koji su se u međuvremenu povukli i prestali da isporučuju lijekove usljed komercijalnih razloga su: Teva Pharma Velika Britanija, Pliva d.o.o. Hrvatska, N.V: Organon Holandija, Merck Sharp & amp, Actavis Group PTC ehf Island, Takeda GmpH Njemačka i mnogi drugi.
Razlozi obustave lijekova za bh tržište
Kašnjenje zbog privremeno smanjenog kapaciteta proizvodnje, povećana potražnja, suspenzija lijekova koji sadrže ranitidin, ograničen proizvodni kapacitet usljed povećane potrebe za lijekom, procedura obnove dozvole za stavljanje lijeka nije završena (koji je ujedno i najbitniji).
Mnogi proizvođači su ukinuli dozvole za stavljanje lijeka u promet, nemogućnost implementacije od strane Agencije za lijekove i medicinska sredstva BiH i privremeni prekid proizvodnje lijeka su samo jedni od mnogobrojnih razloga obustavljanja.
Zbog prisustva nitrozamina u količinama većim od dozvoljenih, proizvođač će ukinuti dozvolu za stavljanje u promet tableta Ladiomil (Pliva).
Zbog čega se na vrijeme nisu produžile dozvole za lijekove, iako je u Zakonu o lijekovima BiH naglašeno da se šest mjeseci ranije prije isteka moraju obnoviti dozvole.
Treba samo da se napomene koliko je administracija bila nezainteresovana i neefikasna, ne želeći da se na vrijeme odazove tenderu za nabavku lijekova protiv virusa COVID-19.
“BiH nije uključena u nabavku lijekova potrebnih za odjele intenzivne njege koja je raspisana 17. juna, niti je do sada izrazila interes za predstojeću nabavku. Nabavka ostale opreme poput testova i zaštitne medicinske opreme se još uvijek razmatra”– potvrdila je u toku pandemije Ana Pisonero, glasogovornica Evropske komisije.
Tender za nabaku lijekova nije bio prioritet niti u toku COVID-19, a ni sada zdravstveni menadžment nije najažurniji. Postoje zamjenske zalihe za određene lijekove, ali do kada će i one trajati?
Procedura za ulazak novog lijeka na tržište traje između 18 i 20 mjeseci
Čekanje nabavke lijeka za teško bolesne građane može da bude kobna, ukoliko nemaju sredstva da nabave potrebnu terapiju u nekoj drugoj državi.
“Farmakološki kolaps” se nazire, a domaće zakonodavstvo u Aneksu 2 Zakona o javnim nabavkama BiH tretira nabavku lijekova i izjednačava je sa “društvenim i drugim posebnim uslugama”.
Zdravlje građana bi trebalo da bude prioritet, kao i izmjena određenih zakonskih akata koji ne bi usporavali distribuciju za domaće tržište.
Sve je manje citostatika, oboljeli građani su prinuđeni da ih sami nabavljaju
Poražavajuće je da se nisu obnovili ni ugovori vezani za nabavku citostatika, iako se znalo da ističu nakon dvije godine. Početkom godine su bile obustavljene hemioterapije na UKC RS.
Ko je tu opet zakazao i ispao neodgovoran?
Fond zdravstvenog osiguranja RS citostatike nabavlja putem međunarodnih javnih tendera, a prema potrebama zdravstvenih ustanova u RS.
Ne može krivica samo da se prebaci na inostrane distributere lijekova, koji su se uglavnom povukli jer je BiH (ne)komercijalno farmakološko tržište.
Neprodužavanje ugovora, propušteni rokovi i komplikovan Zakon o javnim nabavkama BiH koji nabavku lijekova definiše kao “zdravstvenu uslugu” uticaće na smanjenje broja distributera. Usljed nemara odgovornih pogoršaće se stanje najugroženijih pacijenata, koji svake godine strahuju da li će imati redovne terapije.